Moja domovina

A šta tu ima veliko da se priča, reče autor i odreknu se dijaloga… Fenomenalna kinematografska minijatura Miloša Radovića iz 1997.

Auh, brate.

Postoji samo jedna loša misao koju ovaj film izaziva, iako to zapravo nije krivica autora. Elem, više je rečeno u ovih desetak minuta nego u deset prosečnih srpskih filmova iz poslednjih godina. A ako vam nije stalo do toga, uživajte u perfektnim kadrovima i ugledajte se na protagoniste filma.

Miloš Radović je važan čovek. Da iskoristim priliku i sad pomenem ono što sam zaboravio prekjuče: on je, takođe, autor one minijature “Iznenadna i prerana smrt pukovnika K. K.” u kojoj postoji… Jeste li prebrojali kadrove? Niste? Prebrojte ih sad!

(Via)

Fotografija dana, 28. april 2011

I po ko zna koji put, fotka dana je drugačija od zamišljene, ali se sama namestila.

Sticajem nekih okolnosti, večeras sam bio prinuđen da provedem dva sata u kolima, vozeći po nekakvoj kišici; baš neprijatno vreme da se provede za volanom, ali ajd’ sad. Dok sam se vraćao kući, kiša je uglavnom već stala i tek poneka kap bi se zadržala na vetrobranu. Imao sam vremena da razmišljam kako bih to uslikao, a to sam i uradio čim sam stigao kući. I  evo je:

Fotografija dana za 28. april 2011.

Napravio sam pet ekspozicija, ali prva se pokazala i najboljom, jer sam odmah uradio sve što je trebalo: makro režim, ručno fokusiranje zbog slabog svetla, “filmski” izrez 16:9 i minimalna intervencija nad bojom i kontrastom.

Motiv nije bogzna šta – to je detalj u dvorištu – ali cilj je postignut. Prava prilika bi bila da slikam nešto u istom aranžmanu, ali po danjem svetlu i tako da motiv zamućene pozadine bude prepoznat kao neko poznato mesto.

Nije se šaliti sa Lukom Brazzijem

Najpre bi čovek pomislio: slika k’o slika. Neko će se i setiti imena lika iz filma The Godfather. Ja sam se setio odmah, jer odavno pripadam klubu obožavalaca Luke Brazzija.

A onda tek primetite da Luka Brazzi zapravo mrda.

...And may their first child be a masculine child...

Ovaj animirani GIF je pokupljen sa tumblr bloga na kome ima još bisera iz poznatih filmova. Neke od ovih animacija su baš strefljene, poput ove, ove i ove. Brrrr!...

(Via)

Samo tri slova, a tolika razlika

Slikao yours truly u centru Bukurešta 1. maja 2006.Citat dana dolazi od mog starog drugara.

 

Two weeks ago, 80 Mbps Internet free of charge in hotel in Romania. Today, 1 Mbps Internet for 2 EUR per hour in hotel in Roma. Such a big difference for only three letters…

Vladan Aleksić,
via Linkedin.com

P.S. Neću da prevodim, nema smisla.

(Via LinkedIn)

Omladina na selu zimi

Jedan od najboljih pakovanih dokumentaraca koje sam u životu gledao: Želimir Žilnik u akciji. Tačnije, u totalnoj akciji.

Svaki sekund vredi. Gledajte i slušajte pažljivo.

Moj lični favorit: onaj što izigrava Erica Burdona na oko 7:00 Peace I onaj na 8:50 što je sluš’o on tu kritiku… Smile with tongue out I da ne zaboravim onog što je dostigao zen. Party smile

(Via)

Fotografija dana, 27. april 2011

Trebalo je zateći se na pravom mestu u pravo vreme… Lažem k’o pas: ovo je uhvaćeno apsolutno slučajno. Štaviše, nisam primetio ključni detalj dok sam slikao mnogo veću scenu.

Fotoaparat je bio u kolima, i hteo sam da slikam neki detalj na benzinskoj pumpi dok sam točio gorivo. Dok sam se tako premišljao, slučajni odsjaj preko nekih krovova me podseti da je u grad stigao luna-park. Pet minuta kasnije, bio sam tamo i slikao u sumrak, bez blica, iz ruke. Bio sam apsolutno siguran da ću uhvatiti nešto vredno štekovanja u projekat “jedna na dan”.

Nije bilo gužve: to tek za vikend, kad ću opet da odem tamo u večernjim satima, ovog puta sa tronošcem, a već imam 99 planova. Večeras sam se orijentisao na autodrom, a imam petnaestak fotki od kojih su bar tri vredne dalje obrade… Međutim, u jednom većem kadru uhvatim ovo:

Fotografija dana za 27. april 2011.

I šta da vam kažem: kad sam prepoznao ovaj izrez, odložio sam obradu svih ostalih fotki. Što bi rekli stari Egipćani: to je to! Hot smile

Balansiranje kakvo niste videli

Najpre ćete pomisliti da nije vredno devet minuta vašeg vremena. Onda ćete se zainteresovati. Onda ćete i sami usporiti svoje disanje.

U nekim trenucima ćete pomisliti da nije istina. A onda će sam umetnik na kraju razuveriti sve neverne Tome.

Kada pogledate ovo, oni žongleraji sa lopticama će vam ličiti na obični ping pong.

(Via)

Izgleda da je svetu stalo…

Gotovo neverovatno, ali u poslednja dva dana sam na najmanje desetak mesta naišao na jednu istu, trivijalnu informaciju. Izgleda da stari fetiši ne jenjavaju lako.

Od čekića do lasera: pisaća mašina ide u penziju

Nekoliko blogova, razni portali vesti, nekoliko njih čak i na svojim fb profilima… Nisu odoleli da ponove vest kako je zaustavljen poslednji pogon na svetu koji je pravio klasične pisaće mašine. Sve pomislih, možda je to nešto strašno bitno, pa hajde da i ja prenesem vest.

Godrej & Boyce Manufacturing Company, proizvođač pisaćih mašina iz mesta Shirwal u Indiji, još je 2009. godine usporio sa sklapanjem pisaćih mašina, postepeno pretvarajući fabriku u pogon za proizvodnju frižidera (?!?). U zlatnim devedesetim, proizvodnja te fabrike je iznosila 50.000 pisaćih mašina godišnje (što je bilo oko trećine ukupne proizvodnje u Indiji), a poslednje dve godine su proveli proizvodeći po desetak hiljada pisaćih mašina. U času potpunog zaustavljanja proizvodnje, fabrika je na lageru imala oko 500 jedinica i to će biti poslednja isporuka tržištu koju će svet videti iz industrijske proizvodnje pisaćih mašina.

Nastavite sa čitanjem… “Izgleda da je svetu stalo…”