Jošte malo

Sustižem, sustižem: svi letnji minusi su bili i očekivani. Letnja monotonija na Suštini pasijansa će biti zamenjena čestitim ritmom na koji ste navikli pre nego što uđemo u septembar.

U međuvremenu, setio sam se da je neko tražio sliku sijalice (deder, javi se sam koji si, da ne tražim sad po istoriji komentara). Pa, evo jedne:

Na kakva me je sve mesta podsetila ova sijalica, bolje da ne pominjem.

Za (ne)čistoću sijalice nisam kriv.

Tokom vikenda, planiram da sustignem zaostala izdanja fotke dana, pa da se onda vratimo i u ostale teme. A biće i novih…

Ako ima nekih primedbi na moju letnju pauzu, izgovorite ih ili ih zadržite za sebe. Jedino što mogu da najavim je da će i sledećeg leta biti tako. Smile Ama, šta: ako sve bude kako treba, tako će biti i od katoličkog do pravoslavnog Božića… Angel

Sve to dođe na svoje

Priča o dečku koji je intervjuisao Džona Lenona.

Najluđi deo priče: istinita je.

Tako blizu, a tako daleko

Pokušajte da razumete osobe sa fobijama.

 

Naime, neka od iskustava koja uzrokuju fobije nalaze se negde na nivou amigdale. A to je baš duboko.

Putnik koji nije voleo muziku

Ima razne muzike i raznih ukusa, ali neki baš preteruju u svojoj reakciji.

 

Ključno je da kanališete takve osobe.

Otac i kći

U ovim slikama postoji nešto neizrecivo.

 

Podsetilo me na nešto: deca više ne moraju da čitaju lektiru…

Vrhunska žrtva

Nije lako biti vudu lutka.

 

Svaka sličnost sa nekim pričama… Slučajna je, zar ne?

Fotografija dana, 10. avgust 2011 (retroaktivno)

I tako smo najzad stigli u Niš, posle punih osam dana puta…

Niš je priča za sebe: grad u kome se dobro osećam, u kome imam dobre drugare, a u kome se dešava značajan muzički festival… Na ono tipično demagoško pitanje novinara “Exit ili Guča?”, čime bi izvesno trebalo da se svrstamo u jedan od dva belosvetska poimanja Srbije, ja bih odgovorio jednako demagoški: Nišville. Dovoljno ću vam reći ovako: od 24 headlinera, u času kupovina ulaznica za ovogodišnnji Nišville znao sam za samo dva. A kako je na festivalu, pričaću vam drugom prigodom…

Uglavnom, veče uoči dana glavnog programa, neka dešavanja su već počela. Smestili smo se na već poznatom mestu, kola ostavili na drugom, takođe poznatom mestu, a onda otišli na kasni ručak ili ranu večeru, neka to zove kako ko voli, u kazandžijsko sokače. Dok sam čekao mezetluk, pad mi pogled na prekrasnu boju neba iznad “Kalče”. I ne budem lenj:

Fotografija dana za 10. avgust 2011.

Nije da nije, malo sam se igrao parametrima boje i svetla dok nisam bio baš zadovoljan. No, to je to. Mišn baš sasvim akomplišd. Winking smile A kako je bilo na nastupu Darka Rundeka, teško je da se priča. Valjalo je biti tamo.

Fotografija dana, 9. avgust 2011 (retroaktivno)

Godinu dana posle prvog pokušaja, načinio sam fotku koju sam planirao.

U Kraljevu smo odlučili da posle kafice u Kruševcu krenemo put Ribarske banje. Ali tamo nam nije bilo po volji, pa smo produžili do Sokobanje, koju smo prvi put overili prošle godine. U šetnji kroz šumu od Lepterije ka Sokogradu, koju smo upriličili sledećeg dana, znali smo da valja paziti na kretanje.  Korenje drveća je isprepletano nad zemljom sa kamenjem i neravninama nastalim erozijom. Raj za slikanje:

Fotografija dana za 9. avgust 2011.

Nemam običaj da često naginjem kadar, ali ovog puta mise učinilo baš zgodno. Takva geometrija daje na dinamici mestu koje krije u sebi… Uh, moram da kažem i to: krije toliko smeća da sam načisto poludeo. Najgore od svega: ima kanti za smeće, i to solidno raspoređenih. Ali, ljudi se radije opredeljuju da budu neodgovorni prema parčetu prirode koje im je na izvol’te. Tužno.