Bili smo dva dana offline. Upravo cirkamo kafu i ceđenu pomorandžu na nekoj terasi u Kraljevu.
Više detalja kad se skrasimo negde između Kraljeva i Kruševca, pa ma gde to bilo.
Fotografije dana — retroaktivno. Nije da ih nema.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Bili smo dva dana offline. Upravo cirkamo kafu i ceđenu pomorandžu na nekoj terasi u Kraljevu.
Više detalja kad se skrasimo negde između Kraljeva i Kruševca, pa ma gde to bilo.
Fotografije dana — retroaktivno. Nije da ih nema.
Fenomenalni animirani film na temu “nikad ne odustani”.
Ovaj crtać otvara seriju animiranih filmova koje ćete pratiti svakog jutra na Suštini pasijansa do kraja avgusta.
Najbolji WB crtać svih vremena za kraj: Sofronije, lajavi krelac i mačak u potrazi za crvom…
Hit momenat? Pa ovo je hit-crtać! Ovoliko ludačkih replika u jednom crtaću je skoro pa previše… Ali, podela crva je najgrđi metafizički momenat… Najgrđi! Za sva vremena!…
– * –
Ovim zatvaram jutarnju mini-seriju o Sofroniju Leghornu. Od sutra kreće nešto sasvim različito, isto aftamacki kao i ovo do sada. Za to vreme, ja se vozikam Javor-planinom.
Klasik iz vremena radio Luksemburga
Hit momenat: sleganje ramenima u smislu “šta radi ova budala” i prateći manevar pevca.
Još jedan uspešan dan… Čak je i kiša sačekala da sve zgotovimo.
Nisam znao kako će današnji dan ispasti, jer bilo je varijabli. Ideja je bila da deo dana provedemo vozeći se putevima i bogazama Tare, a da ga završimo negde na Drini. Tako je i bilo: danas sam prevezao oko 125 km kojekuda. Ako nije bilo jedno šezdeset serpentina… Na kraju mi već dosadilo; ipak sam ja još kao dete oboleo od panonskog sindroma i ravnica je moj element, a ne brda.
Kako god, prekrasno je. Zastajkivali smo kojekuda, najpre vozeći se oko Zaovinskog jezera, a onda i usput ka Perućcu. Vrag nam nije dao mira pa smo čak stigli u klisuru reke Dervente, a i dalje do Predovog Krsta (što je bilo izlišno pohoditi, ali ajde-de). U tom zastajkivanju, patio sam što nemam pristojnu optiku za slikanje totala. Zato, izvinite što ovaj izrez nije baš najbolje obrađen: na netbooku ipak nemam sav potreban softver, a mašina pati i od ovo malo obrade… Elem:
Da citiram Jasnu: možda nismo videli sve, ali smo videli svašta. I vreme je bilo blesavo, ali je bolje sarađivalo nego juče. Kiša je počela tek negde na putu između Perućca i Bajine Bašte, što nije bilo bitno. Poslednji deo plana je ipak ispunjen – kafica u nekom kafiću u Bajinoj Bašti i kupovina crne čokolade i zalihe mineralne vode. A onda pravac Kaluđerske Bare na poslednji konak.
Sutra idemo dalje: pravac Kušići, planina Javor. Kojim putem ćemo, još ne znamo: preko Ivanjice je bolje ići, ali tamo malinari jebu ale oko Arilja. Moraćemo preko Kokinog Broda, izgleda. Levo ili desno iz Užica, pitanje je sad.
Pravi seksistički. Šta li bi Savet Evrope rekao na ovakvu produkciju kad bi danas postojala. Možda bi predložili da se preinači u lov pertla na petla ili tako nešto. Džukac tu onda dođe kao bratija retardiranih naroda Evrope.
Hit momenat: “Simpatična cura, ali je bistra kao litar boze!” Džoker momenat 20 sekundi kasnije: “U redu, Salomo! Daj ćaći dinju!”.
Ama, cela sekvenca…
Dva zanimljiva mesta, tri godišnja doba i kiša sa kojom smo se motali celog dana…
Plan za dan je ispunjen: provozali smo se Šarganskom osmicom, a posle smo proveli nekoliko sati u Drvengradu, sve sa veoma dobrom klopom koju smo tamo kušali.
No, kiša nas je maltretirala skoro celog dana. Period sunčanog vremena na Mećavniku je “popravljen” duplo žešćom kišom kad smo se vraćali u pansion. Ali ajde-de, dan je bio uspešan.
Teško mi je da pregledam svih dvestotinjak fotki, ovaj mališa pod mojim prstima će se istopiti ako ih budem konvertovao iz RAW formata… Jedna fotka je namenski napravljena sa idejom da posluži ovde: bila je to mala vežba iz kompozicije:
Pruga uskog koloseka na Šarganskoj osmici je uređena tako da se vožnja izvede od Mokre gore do stanice Šargan-Vitasi bez okretanja (lokomotiva se premesti). Na nekoliko mesta se nalazi drugi kolosek kao opcija za manevrisanje. Prilikom jedne od stajanki, uslikao sam tu rezervnu deonicu sa prozora vagona u kome sam bio. I to je sve. Mišn i nije bio neki, pa nije bitno što je ipak akomplišd.