Ne prvi put, preporučujem da pohodite portal koji sadrži jedan neverovatan foto-projekat.
Kada neko uloži mnogo znanja, strpljenja i truda u projekat koji nije komercijalan (bar ne u direktnom smislu) i u tome opstane godinama, onda je to veoma vredno pažnje, a možda i poštovanja.
Sajt Opacity (u podnaslovu Urban ruins) prvi put sam sreo i upoznao pre oko četiri godine i tad sam ga predstavio na svom starom kvazi-blogu. Od onda sam mu se vraćao samo nekoliko puta, tek toliko da overim je li još u akciji. Boga mi, i te kako jeste.
Autor sajta, koji se potpisuje kao Mr Motts, dao je sebi u zadatak da fotoaparatom zabeleži napuštene građevine, usput utvrđujući ponešto o istoriji tih mesta i otkrivajući razloge za današnje stanje. No, pored tog istoriografskog pristupa, jedna pojedinost posebno privlači pažnju: galerije koje su organizovane oko svakog objekta sadrže fotografije koje su, u najmanju ruku, rezultat veoma ozbiljnog rada. U nekim primerima, slobodan sam da tvrdim, pred nama se nalaze fotografije koje oduzimaju dah. Uspešno hvatajući duh napuštenosti i propadanja tokom vremena, te fotografije imaju izraziti autorski pečat.
Mr Motts ne otktiva svoj pravi identitet, ali se ne krije doslovno (na posebnoj stranici daje neke svoje generalije, pa i nekoliko portreta), nego ne nalazi za shodno da saopštava išta više od nadimka. Lokacije koje je istražio se nalaze u Americi i Evropi. Ako je verovati generalijama, Mr Motts je fotoamater, što ove radove čini još vrednijim.
Posebna veština autora se ogleda u tome što, čak i pored očiglednih znakova propadanja građevine tokom vremena, scene na fotografijama izgledaju kao da su ti prostori napušteni nedavno, slučajno i na trenutak, kao da će se ljudi vratiti u sliku svakog časa. Doživljavam to kao najvažniji atribut ove obimne kolekcije: efekat sablasnog je uspešno postignut.
Ovi foto-dokumenti su izuzetno vizuelno štivo i iz drugih razloga: ove scene pokazuju koliko je vreme relativna stvar; efemernost je, izgleda, neizbežna odlika čoveka. Moglo bi se govoriti i o socijalno-humanističkom aspektu sadržaja: najviše objekata na dugom spisku lokacija su bolnice, sanatorijumi i psihijatrijske klinike. Iz tog ugla, simbolika propadanja prostora koji su nekad služili strogim i nužnim namenama ima drugačiji i očigledno dublji smisao. U neku ruku, pokrenuto je veoma ekstrapolirano, ali neizbežno pitanje o propadanju čoveka kao vrste.
Da li ćete fotografije na sajtu Opacity doživeti kao eulogiju namenske arhitekture jednog vremena? Kao snažni umetnički izraz nihilističke provenijencije? Kao simbolički artefakt koji postepeno otkriva slojeve u porukama koje saopštava? Ili ćete, prosto, prihvatiti Opacity kao portal fenomenalno kvalitetnih fotografija, prezentiranih na prilično ozbiljan način? Ne znam šta ćete vi pronaći; tokom dužeg vremena, ja sam otkrio sve ovo što vama sugerišem da potražite. Toga, nesumnjivo, ima još, i to je razlog više, osim činjenice da se sajt uredno ažurira, da mu se povremeno vratite nakon što ste ga prvi put otkrili.
Što se mene tiče, svakako ću mu se vraćati još.
(Via)