Oda radosti iz 10.000 grla

Za danas biram jedan od najsvetlijih komada u istoriji pisane muzike: četvrti stav Devete simfonije Ludviga van Betovena, op. 125. To je finale, čiji integralni deo je čuvena Oda radosti. A izvedba… Ovako nešto se ne dešava svaki dan. Nismo ni znali da se u Japanu dešavalo i ranije: hor je sastavljen od deset hiljada pevača. Ovoga puta, na koncertu održanom 29. decembra 2011, sa izuzetnom posvetom postradalima u zemljotresu i cunamiju u martu 2011.

Spektakularno. Ali reči su beznačajne. Neka sluša ko ima uši. Neka čuje ko ima dušu.

Utovar nedeljom, 15. april

Svima koji slave ili makar obeležavaju pravoslavni Vaskrs, Suština pasijansa želi prijatan dan u krugu porodice.

Hajde, ako pročitate ovo, pošaljite mi pre ponoći svoju fotku korpe sa uskršnjim jajima; adresa za slanje je drgrba AT drgrba TAČKA info. Bude li barem deset pošiljalaca, napraviću galeriju na Suštini pasijansa.

Eto, desilo se.

Dvoje ludaka se za sedam dana učlanilo u sedam političkih partija. Prilikom učlanjenja, podnosili su esej kojim su izražavali svoje misli, stremljenja i nade. To je učinilo da gotovo odmah po učlanjenju budu promovisani u razne komisije i kadrovske liste.

Mnogo su isti, samo to niko neće da prizna.

Ah, da: prilikom podnošenja tog eseja, prećutali su da je to potpuna parafraza Gebelsovog manifesta o propagandi iz 1928. godine.

Iz iskustva je nastao dramski projekat “Oni žive”, a dalje ćemo otkrivati na blogu koji pokazuje neke druge detalje tog performansa održanog prošle nedelje u Domu omladine u Beogradu.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 15. april”

Titanik: vizuelna rekonstrukcija katastrofe

RMS Titanic je potonuo 15. aprila 1912, oko 2:20 po ponoći po lokalnom vremenu. Pogledajte ovu animaciju; navodno, to je najsavršenija rekonstrukcija do sada.

Šta vredi i to, mnogo života je izgubljeno. Neće biti zaboravljeno, jer je odveć atraktivno: ljudi su fasciniran ikatastrofama, dok god mogu da ih konzumiraju kao predmet zabave; to je dokaz o prevlasti dekadentnih navika. Štaviše, mnogo je onih koji misle da je potonuće Titanika pomorska katastrofa sa najviše žrtava, što nije slučaj. Teško je stavljati mnogo smrti na kantar, ali ostaje činjenica da fama oko Titanika ostaje najveći hajp o nekoj mirnodopskoj katastrofi modernog doba.

Jedna na dan (14): 14. april 2012.

Zna se tradicija subotom uveče uoči Vaskrsa. Već godinama, to je foto-sesija Jasnine primenjene umetnosti.

A kao da imam šta veliko da pričam. Subotom uveče ispucam “jedan film” i nađem onu fotku koja mi odgovara u tom trenutku. Za ovaj Vaskrs, evo odabrane:

Jedna na dan, 14. april 2012: uskršnja jaja

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (14): 14. april 2012.”

Google u slavu Robera Duanoa

Danas je sto godina od rođenja fotografa čije ime većina nas nije znala, a zaslužio je to svojim radom. Google je okačio prikladni doodle, a mi bismo mogli usput nešto i da naučimo.

Google u slavu Robera Duanoa (1912-1994)

Robert Doisneau (1912-1994) je ime čuju originalnu transkripciju ne mogu da razumem, ali to nije odobito bitno. Svoj kreativni zenit kao fotograf je dostigao u vreme posle Drugog svetskog rata, u doba kada je svet bio gladan humanističkog pogleda na svet. I tu se Duano dobro uklopio svojim fotografijama pariskih ulica koje su ostale njegov najdraži prostor u kome je fotografisao ljude.

Le remorqueur du Champs de Mars, Paris, 1943

Nastavite sa čitanjem… “Google u slavu Robera Duanoa”

Baba O’Riley

Grupa The Who je jedna od onih koje su se dokazale na najteži mogući način: isključivo radom. Neprekidnim dokazivanjem. Večitom potvrdom ostanka na liniji. Njihov fabulozni koncert od dvanaest minuta na poluvremenu utakmice superboula 2010. godine spada u nešto od najluđeg i muzički najsavršenijeg što sam u svom životu čuo na talasima rock’n’rolla.

Nego, poslušajte ovo: reč je o koncertu 2000. u Royal Albert Hallu. Beše to poslednji nastup koji je John Entwistle održao pre nego što je otišao na neko bolje mesto 2002. godine.

Da, dobro ste videli: to je bio Nigel Kennedy.

A numera? Uh, o njoj bi moglo mnogo da se priča, ali to zaista više nije toliko važno.

Dobra i loša vest

April 1912. godine, severni Atlantik. Najveći i najluksuzniji putnički brod tog vremena ponosno plovi ka Njujorku. Hladna noć… Brod udara u ledenu santu koja probija trup. Voda ulazi, postaje jasno da će nepotopljivi biti potopljen…

titanikKapetan i ekipa komandnog mosta lupaju glavu šta da rade. Trebalo bi obavestiti barem putnike u prvoj klasi… Eno ih baš, svi su u salonu sa staklenom kupolom, na banketu… Kapetan ulazi u salon, zaustavlja muziku i obraća se okupljenima:

– Dragi putnici, imam za vas jednu dobru i jednu lošu vest!

– Da čujemo prvo dobru – rekoše putnici.

– Kako stoje stvari, dobićemo jedanaest Oskara…

Robotizovana podrška za paraplegičare

Najzad se neko setio da učini život paraplegičara podnošljivijim.

Fascinantno.

Više detalja na matičnom sajtu turske firme koja proizvodi ovo pomagalo.