A onda sam krenuo na put, stigao na odredište, isključio sve osigurače osim dva (jedan za preživljavanje, drugi za fotografiju) i prošetao vukojebinom većom od Kikinde…
Kako je dobro provesti nekoliko dana offline. I da znate, anin netbook je bio u mom rancu, hotelski wlan je imao punu snagu signala u nađoj sobi, a mene toliko bolelo uvo za Internet da to nije normalno. I prvog kasnog popodneva, tokom šetnje metodom “kud me noge nose”, naletim na veoma paradigmatičan objekat nasred trotoara:
Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (28): 28. april 2012. (retroaktivno)”