Poglavlje 8: Hodnici

Poslednje poglavlje je najduže. To nije samo zbog toga što na njegovom kraju slede navodi autora svih osam poglavlja. Razrešenje je neočekivano, snažno i bolno.

Ne primite k srcu nijedan od propusta načinjenih u ovom filmu. Način na koji je nastao opravdava sve slabosti, a princip antikomercijalnog stvaranja opravdava potrebu da pružite malo pažnje u ovo što vam je pokazano.

Možda ćete poželeti da saznate više. U tom slučaju, predlažem da pogledate film integralno, u HD formatu, sve sa nekim informacijama iza kulisa. A ako imate strpljenja i volje, upoznajte i neke kandidate za poglavlja koji su učestvovali u projektu.

Jedna na dan (57): 27. maj 2012.

Ako sam se ikad radovao kapitalnoj grešci u vremenskoj prognozi, bilo je to u danu za nama…

Priča je, zapravo, kratka: prijatelji su aranžirali proslavu rođendana svog sina na salašu zajedničkog druga. Prostrano dvorište puno životinja, šumarak, voćnjak, ko šta voli. Kad su najavili kišu tokom vikenda, umalo se nije izjalovilo. A onda se nedeljno popodne pretvorilo u najlepše moguće. A svetlo za fotkanje kao da sam naručivao. Recimo, ovako nešto:

Jedna na dan, 27. maj 2012: ćoše zlatnog sata...

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (57): 27. maj 2012.”

Kad bi svi ljudi na svijetu

E, baš mi naspelo. Pred vama je najbolja dečija pesmica koja je ikad napisana na nekom jeziku razumljivom na balkanskom prostoru.

Uostalom, Arsenije Dedić je izvesno najbolji i najhomogeniji kompozitor popularne muzike koga je jugoslovenska scena imala, uključujući i sve isprtke pop-scena koje su pretekle kada je krvavo ludilo obuzelo teritoriju.

Na muziku Arsenija Dedića ću vas podsećati u više navrata sledećih dana.

Utovar nedeljom, 27. maj

Koliko se samo ljudi trudi da objasni svojoj okolini šta je to zapravo bilo i kako se desilo. I ko je koga i kako je ko kome i uostalom kuda je kako koliko pa zamalo otprilike šta. Fascinantno: to su ljudi koji svoje tzv. mišljenje menjaju češće nego gaće…

Karikatura Predraga Koraksića je ukradena bez dozvole, a tek menjana bez dozvole. Rečju, učinio sam manje-više sve ono što nisam smeo. To me čini prilično posebnim, zar ne? Ne. Još je Gebels to radio.Kako su samo uporni. Ubiše se objašnjavajući kako je ovo lošije od onoga, a ono bi bilo bolje od ovoga. Kada bi se to pokazalo kao tačno, to bi značilo da nije tačno sve ono čemu su mnogi od nas bili svedoci. U svojoj uvređenosti zbog poraza, kompromituju se čak i oni koji su do juče bili neka od najčasnijih lica demokratije. Jedan je čak uporedio pobedu ovog, kako se zove, sa pobedom Adolfa Hitlera 1933. godine. Pa kad je već tako, zašto nije uporedio poraženog sa Alfonsom Kaponeom? Verovatno zato što se stidi svog pulena.

Greše i kažu da ne greše, jebote. Što ono reče Mujo kad ga je Fata zatekla sa drugom na gomili? “Nisam!… E, lude li žene! Pa da li ti više veruješ svojim očima ili meni?”

Hajde, sad je bilo dosta. Vratite se svom poslu ako ga imate, svojoj brizi ako vam je važnija od tuđe, svojim planovima ako se uopšte usuđujete da planirate. Pronađite neku drugu temu, pa makar to bila neka nova petparačka serija na televiziji.

Poreska uprava planira da oporezuje IT izvoz i rad od kuće.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 27. maj”

Poglavlje 7: Intervju pred izlazak

Rešenje? Možda, možda…

Kako god okreneš, ništa nije tako kako izgleda.

Jedna na dan (56): 26. maj 2012.

Smirivanje. Da se pogled odmori. Da duša predahne. Da se presaberem, brate, mnogo sam zapetljao stvar poslednjih dana…

Obećao sam sebi da ću da uslikam žito dok je još zeleno, pa nikako da se desi. A potrebna su samo tri koraka: uzmeš fotoaparat, odeš u polje, slikaš žito. Sramota me da kažem, ali treba manje od pet minuta kolima. Ili petnaestak minuta biciklom. I onda:

Jedna na dan, 26. maj: zeleno žito...

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (56): 26. maj 2012.”

Umesto pesme Evrovizije

Za nas koji bismo da uživamo (i) u suštini, a ne (samo) u formi…

Ko ima mogućnosti neka stavi slušalice i zažmuri dok bude slušao ovu pesmu. I neka uživa.

I ne mora da zna da je za ovu pesmu “utrošeno” preko 600 preskupih sati rada u studiju, a u te sate se ne ubraja vreme koje je Saja proveo pišući pesmu, koju će Gaja otpevati (potonji je za to vreme bio pre kamerama, učestvujući u kreiranju drugog umetničkog dela).

Južni krst

Možda znate i sami: kao što postoji Severnjača na nebu severne polulopte, tako sazvežđe koje Englezi zovu Južni krst određuje pravac juga. Ali da biste videli to sazvežđe, morate biti negde tamo dole, daleko u okeanu. Ili na ostrvima Marquesas, kao što pevaju Trojica u ovoj pesmi.

Strašno volim ovu pesmu (i taj neobični album Daylight Again iz 1982.). Pogotovo što je ovde jedna od retkih situacija gde se čuju glasovi Stillsa i Nasha, bez Crosbyja, a to je neobično; zna se kome je Nash bio prateći vokal poslednjih 45 godina… Trik je u tome što je Crosby u vreme pripreme albuma bio, hm, malčice odsutan StarBunnySnailTurtleGoatSoccer ballMartini glassSchool busPeace pa su Stills i Nash uglavnom sami zgotovili album. U poslednji čas uglaviše “Might As Well Have A Good Time” i to je bilo to.