I, kao što rekoh, ove nedelje slušamo muziku za velike dečake. A kako da sastavimo pregled takve muzike bez omiljene italijanske grupe…
(malo se gubi sinhronizacija, ali nema veze)
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
I, kao što rekoh, ove nedelje slušamo muziku za velike dečake. A kako da sastavimo pregled takve muzike bez omiljene italijanske grupe…
(malo se gubi sinhronizacija, ali nema veze)
U svetu koji meri druge po imanju, a ne po znanju i umenju, lako je prevideti da postoje oni kojima nije dato da uživaju u svakodnevici koja liči na našu.
Malo je potrebno. Upamtite: malo.
“…I nikad, ali nikad nemojte stavljati cveće u svoj portfolio. Cveće je lepo onako kako ga je Bog dao; nemojte vi pokušavati da od cveta napravite nešto lepo.”
Dugo mi je trebalo da skontam da u ovoj tezi Scotta Kelbyja postoji suštinska greška. Zašto bih ja slikao cvet kao predmet lepote? Šta ako me zanima tekstura? Ili biologija cveta? Šta ako sam zajogunio da naučim da se služim onim closeup filterima koje sam nedavno nabavio? Možda su to dovoljni razlozi?
Uto sam uhvatio samog sebe kako lupam gluposti: projekat “jedna na dan” nije nikakav portfolio (pa šta i da jeste), a obaška ne moram baš uvek da se složim sa najpoznatijim guruom digitalne fotografije na svetu. Pa dobro, inat – reč neprevodiva na engleski: