Kumova slama

Danas kovertiramo jednu numeru koju treba slušati noću, na otvorenom, glasno. “Kumova slama” beše stvorena u vreme najkreativnijeg perioda grupe Leb i sol. Ova izvedba je snimljena u Ohridu Skoplju 2006. godine prilikom okupljanja u povodu 30 godina od osnivanja grupe. Zrnce magije u komercijalnom projektu… Šta ćete.

Šteta što se niko nije potrudio da zaokruži priču o grupi Leb i sol kao celinu. Dečurlija bi imala šta da nauči prebirajući po sadržajnom opusu grupe tokom tih 16 godina aktivnog rada. Bilo je tamo veoma svetlih momenata. A “Kumova slama” je samo jedan od njih.

Komad iz Malberija

Hajde da pogledamo pobednički film u kategoriji “moda” na Vimeo konkursu za 2012. godinu.

Ah, da… Pre nego što se začudite zbog izbora naslova, zavirite u neki iole kvalitetniji rečnik engleskog jezika i utvrdite šta u slengu znači reč ‘skirt‘. A što se tiče reči Mulberry, reč je o tome da je ovaj film naručen za potrebe modnog časopisa Mulberry/InStyle.

I još nešto: preporučujem vam da obratite pažnju na autorku ovog filma. Kako stoje stvari, Amanda Boyle je ime koje ćete sretati još u skoroj budućnosti.

Jedna na dan (76): 15. jun 2012.

Ala sam se danas igrao! Nije trajalo dugo, ali je bilo perfektno uspešno…

Jeste li čuli za kameru Holga? Reč je, kratko rečeno, o kanti koja je trebalo da posluži kao fotoaparat za kineske porodice, tamo negde u vreme kad je KP Kine s početka osamdesetih odlučila da malčice smanji doživljaj sa totalitarnim društvom. Uglavnom, kamera je postala omiljena kao sredstvo za kreativno fotografisanje. Osnovni model je koristio srednji format 120 (okvir od 6×6 cm), što koriste profesionalci. Međutim, kad se stavi film visoke osetljivosti, a uračuna katastrofa od objektiva (komad plastike) koja fokus hvata samo slučajno, neprecizna blenda sa jakom vinjetom po obodima, curenje svetla kroz sve spojeve na kućištu, dobijao se neki bizarno dobar kreativni kvalitet po principu “što gore, to bolje”.

E, u danu koji je protekao, pokušao sam da rekonstruišem fotografiju u stilu Holga kamere. I dobio sam ovo:

Jedna na dan, 15. jun: Holga fotografija

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (76): 15. jun 2012.”

Video-krečenje

U ovoj video-prezentaciji predstavljen nam je koncept video-krečenja (bojenja, farbanja, kako god vam drago; ja sam odabrao svoj najdraži termin). Reč je o tehničkom konceptu koji omogućuje simulaciju nanošenja slika na zid pokretima koji podsećaju na farbanje ili nanošenje plakata na zid. Trik je u tome što su slike koje se nanose – pokretne.

Besprekorno dobar koncept: naoko vandalizam, a zapravo nalaženje izraza u kontekstu nekog neočekivanog mesta. Čak, otvaraju se neka zanimljiva pitanja: recimo, da li pokretna slika na zidu daje novi kontekst mestu? U slučaju Beograda, moglo bi štogod da doprinese.

Ovaj rad je pobedio na vimeo konkursu za 2012. u kategoriji “Captured”, što bi imalo smisla da se prevede kao “video-zapis neke radnje”.

Jedna na dan (75): 14. jun 2012.

Uposliti distorziju na slici tako da postane ključni element: zanimljiv zadatak. To sam već radio, ali u vreme kad je bilo mnogo lakše skliznuti u grešku nego u kreativni proces…

Pratim dosta blogova o fotografiji, a u nekima od njih ponekad nalazim zanimljive ideje. U jednom članku čitam o tome šta može da se učini da bi fotka delovala kao da je stara. Jedan od šest saveta veli: slobodno navali visok ISO faktor, pa uposli visok šum kao element slike. Prisetim se kako sam baš to radio sa svojim G6, beše negde i među fotkama dana, ko će sad da traži… Pade mi pogled na davno napravljene brodiće od papira, pomislim kako zgužvani čaršav liči na uzburkano more, ruka nekako sama pođe ka dugmetu za ISO koji sam okrenuo na 6400… Posle maličak obrade, ispade ono što sam želeo:

Jedna na dan, 14. jun 2012: brodovi na uzburkanom moru...

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (75): 14. jun 2012.”

Kako sistematizovati nepismenost

Nek zawlada duh fejzbuk-generacije!

Ministarstvo prosvete (i nauke) je obučilo osoblje koje će ocenjivati testove tzv. male mature. I to je dobro. No, iz raznih (međusobno nezavisnih) izvora do mene je došla informacija da su tokom obuke budući ocenjivači usmeravani da ignorišu pravopisne greške u odgovorima, ako se pitanje ne tiče baš pravopisa. Takođe treba da ignorišu i ako neko dete tokom odgovora malo pobrka latinicu i ćirilicu.

Nastavite sa čitanjem… “Kako sistematizovati nepismenost”