Čija je ovo pesma

Да ли знаеш, мила мајко,
Што сум несреќна?
Цел ден дома сама седам,
Надвор не смеам

Odjavna špica je ranije bio deo filma gde se, ošamućeni od iznenadnog naleta svetla, teturate kroz redove prepune ljuspi od sušenih semenki bundeve i tražite izlaz koji vas vodi u smrdljivo dvorište iza bioskopa. Danas su kokice zamenile semenke koje ste kupovali u fišeku od pripadnika manjinske albanske populacije, ali jedno je ostalo isto: žurite ka izlazu jer koga je briga kako se zove treći pomoćnik asistenta držača pecaljke za mikrofon na filmu koji ste upravo pogledali.

Ovo nije uobičajena odjavna špica, ne samo zbog sjajnih fotografija scena iz filma koje je prate, već i zbog pesme koja i dan danas raspiruje etničke rasprave po Internet forumima.

Nastavite sa čitanjem… “Čija je ovo pesma”

Rasprava: Pamela Anderson protiv Dženifer Lopez

Kako da vam kažem: bitka između sisa i guzice je oduvek bila teška i bespoštedna. I nikad nije bila fer: sise su uvek bile protežirane, a guzice su računale sa brojnošću i gabaritom.

Za to vreme, civili u okolini bojišta su stradavali u velikim brojevima.

Nekima je, pak, bilo dobro. Najsnalažljiviji su najbolje i prolazili. Njih danas nazivamo ratnim profiterima. Istina, neki od njih su potrošili znatnu sumu novca da se to zaboravi. Kad se tako nešto desi, onda takve nazivamo tajkunima. Ima tu još nekih pojmova i imena, ali to prevazilazi okvire ove rasprave. Tek, naravoučenije današnje rasprave je sledeće: i sise su guzice – samo ako gledaš iz pravog ugla.

Ko je ovde u pravu?

Sunašce

Perfektna pesma da vam ulepša dan… ma kakav da je bio pre toga.

Zvuči poznato? Verovatno ste je čuli u malo bržoj varijanti, s više ritma, pošto je reč o jednoj od najobrađenijih pesama, sa stotinama izdatih verzija. Ovo je original, i izvodi je čovek koji ju je i komponovao – Bobby Hebb. Sunny je napisana posle 22. novembra 1963. kada su istog dana ubijeni i John F. Kennedy i Hebbov stariji brat Harold, i predstavlja njegov pokušaj da odagna tamne oblake koji su se nadvili nad njime.

Od tolikih silnih verzija, predstavićemo ipak samo petnaestak…

Nastavite sa čitanjem… “Sunašce”

Rasprava: Indijana Džons protiv Lare Kroft

Dok smo se bavili primenjenom arheologijom, u kojoj čak i kulturne vrednosti° postaju predmet komercijalnog aspekta ljudske aktivnosti, zaboravili smo na to da su mnogi gladni. Zato smo svoje predstavnike u toj naučno-kulturnoj delatnosti uputili da provere stanje na terenu.

Zasviraj i za pojas zadeni, rekoše oboje protagonista današnje rasprave.

U međuvremenu, na drugom kraju koloseka, Kombinat je donirao nekakve kuhinjske sprave, čisto u slučaju pozitivnog ishoda. Najvažnije od svega je to što je većina na kraju bila zadovoljna. Čuj – zadovoljna! Pa to je bila sveopšta radost, veselje, šizenje… A gde je šizenje, tu je i šašavilo.

Ko je ovde u pravu?

Nastavite sa čitanjem… “Rasprava: Indijana Džons protiv Lare Kroft”

Ipak se okreće

Danas zatvaramo Nišville (da, ipak je bio, iako većina dnevnih novina nije objavila nijedan prilog s ovog festivala, već se fokusirala na redovno izveštavanje koliko se piva popilo na “Beer Festu”)

The Brand New Heavies je poznata acid jazz grupa, osnovana polovinom osamdesetih u Londonu. Pored pesme koju danas predstavljamo, poznati su i po hitovima “Dream On, Dreamer“, “You Are The Universe“, “Midnight At The Oasis“, “Spend Some Time“, “Sometimes” i još par njih.

Tokom karijere nekoliko puta su menjali glavni ženski vokal, tako da sam bio veoma iznenađen kada se na koncertu u Beogradu, 2005. godine, umesto matore tamnopute majstorke pojavila bledunjava klinčica – no dobro, mala je bila na visini zadatka. Od 2006. godine opet nastupaju s pevačicom s kojom su stekli svetsku slavu.

Nastupaju večeras, po mojoj slobodnoj proceni negde oko 23h – upalite auto i krenite put Niša, još uvek možete da stignete Smile

Utovar nedeljom, 19. avgust

Jutros sam se preterano rano probudio i tako prekinuo više nego interesantan san… Ako neko zna šta je bilo dalje, neka mi javi!

ćutim i slušam. ili makar ćutim...Ako je to ikome bitno da zna, imam završena tri razreda trećerazrene muzičke škole. Kad je trebalo da  polažem ispit na kraju četvrtog razreda, dosetio sam se da muzika i nije nešto čime bih hteo da se ozbiljnije bavim u životu. Bilo kako bilo, imam školovan glas – tačno znam kad treba da zaćutim.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 19. avgust”

Rasprava: Kralj Leonida protiv Čaka Norisa

Pre diskusije o ovoj vekovima staroj raspravi, važno je da upamtimo dve istorijske činjenice:

1) Drug Tito je rekao da su studenti u pravu. Takođe je rekao da čuvamo bratstvo i jedinstvo kao zenicu oka svoga i još je kazao prozor mora pasti a posle je išao po Africi i umesto da širi doktrinu naoružanog naroda trošio je Niksonove pare po principu “ja tebi željezaru, ti meni nosoroga”.

2) Upamti da Srbi piju rakiju u dva i samo dva slučaja: kad ima nešto da se pojede i kad nema ništa da se pojede.

Ovako ustanovljena istorijska perspektiva olakšava učešće u sledećoj raspravi.

Ko je ovde u pravu?

Krstaši

Posle “ratnika“, slede “krstaši”.

The Crusaders su jedna od najplodonosnijih džez grupa koje su i danas aktivne (od 1961. godine, znači malo jače nego Stounsi), sa oko 40 albuma (od toga ponešto živih i kompilacija). Doduše, grupa je u međuvremenu imala i neke pauze, a članovi su odlazili, pravili solo projekte, vraćali se… konačno, 2010. godine, osnivači originalnog benda ponovo su se okupili, po prvi put svi zajedno od 1974. godine, i napravili turneju.

Nastavite sa čitanjem… “Krstaši”