Novi album posle dugog ćutanja je jedno, a poliranje legata, da i mlade generacije nauče, nešto sasvim drugo.
Trinaestog aprila se navršilo tačno 40 godina od objavljivanja meni omiljenog albuma Davida Bowiea. Aladdin Sane (1973) nije izgubio ništa od svoje magije za to vreme. Štaviše, patina koju je dobio samo je učinila sadržaj vrednijim. Danas neću da vas podsećam na one ludačke partiture na klaviru, nego na “Drive-In Saturday“, klasik romantičnog doba rock’n’rolla.
His name was always Buddy and he’d shrug and ask to stay
She’d sigh like Twig the Wonder Kid and turn her face away
She’s uncertain if she likes him but she knows she really loves him
It’s a crash course for the ravers… It’s a Drive-in Saturday
Nastavite sa čitanjem… “Bioskop na otvorenom, sećanje iz budućnosti (verovatno godine 2033.)”
