Vesti su razne, česte, ima ih previše i posle ne znamo šta ćemo sa njima. Pogotovo kontekst ovog utorka… Znate šta, odoh ja u Zrenjanin da se vidim sa prijateljem, a vas ostavljam sa vešću da je Roger Chapman juče navršio 71 godinu života.
Ne mogu da prenebregnem činjenicu da je Roger Chapman poznatiji po gostovanju u pesmi “Shadow on the Wall” Mikea Oldfielda nego što je bio frontmen grupe Family tokom ključnog dela karijere te grupe. Prisećamo se jedne od najpoznatijih numera iz tog opusa.
Istina, album Anyway… (1970) nije zabeležio toliki uspeh kao prva tri albuma niti je bio tako važan kao Bandstand (1973), koji se danas smatra magnum opusom grupe. Ali ova pesma, vrag će znati zašto, leži mi bolje od većine stvari grupe. Može biti da se tu nekako steklo sve u istom fokusu: manje filozofiranja, više kvalitetne prangije, Chapmanov benasti glas koji je u takvu zvučnu sliku legao bolje nego ikad, i to je bilo to.
What is the point, you’ll never win
We’re up at your throats before you begin
Closing your ears to other men’s views
Change for the good, would not bring bad newsTurning your heads away from the crowd
Turning much further than we can allowWhy change the rules, say those at the top
To those at the bottom, caught looking upToo many bodies, doubting your worth
Shout to the people, salt of the earth
Closing your ears to other men’s views
Change for the good, would not bring bad news
Grupa Family nije imala veliko sledbeništvo u svoje vreme, ali ono je bilo iskreno. Kroz grupu su prošli neki zanimljivi ljudi, čak je i John Wetton proveo neko vreme u njoj; ako pratite prog rock, znate kakav je kvalitet te informacije. Ali to je onako, usput: latite se posla i poslušajte malo više, pogotovo rane radove. Započnite sa klasikom, prvencem Music in a Doll’s House (1968).