Utovar nedeljom, 14. april

Ne znam kako kod vas, ali ovde i dalje ima jogurta u prodavnicama.

middleearthhNe prestaju da me fasciniraju kapaciteti političara svih boja i nijansi da pribave političke poene na uštrb bilo čije izjave, bilo kakve i bilo kada. Ako ta izjava ima nekakav naslov, pa još pritom u pisanom obliku, obaška netaktično intoniran bombastičnim atributom koji poručuje da je daleko bolje biti bogat i zdrav nego siromašan i bolestan, onda nastaje tarapana. Onomad beše jogurt-revolucija, ovog puta će biti od svega po ništa, jer ništa nije ni ostalo. Ni mleko, a kamoli jogurt. Sve su odneli. I nije im dosta.

Ne bi bilo tarapane, nego se razni mačkari i kučkari koprcaju da ocede štogod suve drenovine na premisama koje donose sa one strane koja počiva preko Save i Dunava. Uporni pokušaji uspostavljanja praziluk-ideologije neće uspeti, jer napadi dolaze od strane onih koji misle da prazilukovska ikonografija vlada i van njihovog atara. Stoga su slobodni da vrate kući to svoje seljačko vaspitanje i da prepuste Vojvodini paorsko.

P.S. Da li bi neko mogao da mi objasni zašto viču kad stoje ispred mikrofona? Je li to neki fetiš? Da li im je neko objasnio čemu služe mikrofoni i sistemi razglasa?…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 14. april”

Prokrastinacija

Prokrastinacija je sociopatološka pojava… Koju ću vam objasniti sutra.

Da nije prokrastinacije, ovo mesto bi izgledalo kao da… Ovo mesto bi izgledalo drugačije.

Vikend bioskop: Čaplin

U utorak,  16. aprila ćemo proslaviti 124 godine od rođenja Čarlsa Čaplina.

Nemam neki visoko mišljenje o Robertu Downeyu Junioru možda zbog izbora filmova u kojima glumi. No, ovde je majsorski odradio ono što se od njega tražilo. I ne samo on.

Originalni naziv: Chaplin
Godina izdanja: 1992.
Reditelj: Richard Attenborough
Glavne uloge: Robert Downey Jr., Moira Kelly, Anthony Hopkins, Dan Aykroyd, James Woods i drugi
Trajanje: 143 minuta

Nastavite sa čitanjem… “Vikend bioskop: Čaplin”

Stara ljubav

Ovakvi trenuci se dešavaju retko i najvećima.

Imam tezu o gitarskim solo deonicama: najbolje su one koje se završavaju prvim tonom, dok sve ono što sledi predstavlja obavezno ili neobavezno fraziranje koje je uslovljeno strukturom ili idejom o improvizaciji. To su solo deonice koje tim prvim tonom ostvaruju svoju svrhu, izazivajući žmarce uz kičmu, čineći da se slušalac apsolutno preda. Za sve ove godine i kroz svu muziku koju sam preturio preko glave, takve solaže mogu da prebrojim na prste jedne ruke. Danas slušamo izvedbu u kojoj se nalazi meni omiljeni takav momenat.

Slušajte sve pažljivo. Trenutak o kome pričam se nalazi na 4:30.

Nastavite sa čitanjem… “Stara ljubav”

Eksperiment iz akustike

Crevo za vodu, zvučnici, oscilator sa kontrolisanom frekvencijom, i tako to.

Ako se ne varam, postoje fontane u kojima je ovo načelo i praktično primenjeno. Dabome, Gugao je zlotvor: prosta potraga nije urodila plodom, tako da ovog časa znam manje nego što sam znao pre pisanja ovog priloga.

Klasika u kockicama

Saznavanje kroz igru – nekoliko kultnih fotografija doživelo je svoja nova izdanja. Upoznajte Majka Stimpsona (Mike Stimpson), duhovitog dasu, s kojim osim godine rođenja delim i ljubav prema Lego kockama i Ratovima zvezda.

Hajdemo sad na ubrzani kurs istorije fotografije. Evo kako Majk to vidi…

Henri Cartier-Bresson – Behind the Gare Saint-Lazare, 1932.

bresson  bresson lego

Anonimus (Charles Clyde Ebbets ?) – Lunchtime atop a Skyscraper, 1932.

lunch  lunch lego

Nastavite sa čitanjem… “Klasika u kockicama”