Zvona, nepravedno podcenjena

Da, “Cevasta zvona” se s pravom smatraju jednim od najvažnijih albuma roka. Takođe s pravom i značajnom simfonijom rok-muzike. Međutim, uvek ima neko ali… Ali, nedovoljno je onih koji veruju u to.

Jedna od ploča koju sam kao tinejdžer držao sa strahopoštovanjem je “Tubular Bells” Majka Oldfilda (Mike Oldfield). Danas, kad sam prevalio “odgovor na sva pitanja” imam još veće poštovanje prema ovom vrhunskom muzičkom delu. Nemam nameru da ovim redovima bilo koga ubeđujem u bilo šta, želim samo da pozovem na ponovno i ponovno pažljivo preslušavanje. A potom, biću zahvalan na svakom komentaru koji ostavite ako ste s pažnjom, ušiju otvorenih i uma prijemčivog, zaista poslušali kompoziciju koju je stvorio tada devetnaestogodišnji mladić. Četrdeset godina kasnije, Virgin koji je objavio ovaj antologijski album širi svoje poslovanje na razne zamislive i manje zamislive sfere, Majk se valjda izborio sa svim svojim demonima, a nama ostaje da se ovom delu vraćamo i slušamo još jednom, i još jednom, i još jednom…

Za ljubitelje žive svirke: poslušajte kako kompleksna kompozicija (tačnije, jedan njen deo) zvuči uživo.

Sve ostalo u vezi sa ovim albumom naći ćete sami. Uopšte ne sumnjam u vas.

Načisto puk’o

Čovek u problemu, a ljudi beže! Sramota!

Više detalja o ovom zamešateljstvu možete pročitati na matičnom sajtu Andyja Grossa.

Jedna na dan (2-25): 25. jul 2013.

Aj’ da preterujemo.

Pre nedelju dana, Valex i ja smo posetili lokalitet Arače; beše već u rubrici jedna fotka sa te sesije. No, imao sam plan da napravim kombinaciju svetala, da ih kanališem kao HDR i da izaberem nešto od toga za “napucanu” fotku. Izbor je pao na nekoliko, a ja vam ovog puta pokazujem ovu, upravo ispod čekića:

Jedna na dan, 25. jul 2013: Arača u zlatni sat

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (2-25): 25. jul 2013.”