Slatko prikupljanje scena tokom hoda ulicom.
Kada bih bio pametniji nego što sam sad, spojio bih lepo i korisno: svakog jutra, bez obzira na vremenske prilike, hodao bih ulicama oko sat vremena. Naravno, sa fotoaparatom u ruci. Tako bih zadovoljio preporuku svog doktora o kretanju i pride bih imao poligon za najslađu temu za fotografisanje – ad hoc uličnu fotografiju.
Ostavio sam auto kod majstora i tokom desetominutnog pešačenja kući uhvatio devet scena Draguljčetom (objektiv 50 mm koji sprečava lenje postupke u kadriranju i pritom radi k’o zmaj). Sa četiri scene sam veoma zadovoljan, što je daleko bolje od prosečnog rezultata. A ova mi je baš bila po volji za fotku dana.