Ama, nije bitna mešalica naturalis vulgaris, nego zbivanije zbog nje.
Krenem u servis po kola, taman deset minuta laganog hoda, pa čime da se zabavljam nego da ponesem Dugu Cev. Da mlataram malo ulicom – em volim žanr, em je red da smestim to staklo u zonu rutinske upotrebe. I nije da nije, naučio sam da gledam u vidu kompresovane perspektive, sad se neki kadrovi nameću, a slučajne scene je lakše izdalje. Klik ovamo, klik onamo i:
– Dobar dan. Zašto ste slikali moju kuću?
– Molim? – upitah iskreno lika na biciklu.
– Tamo, ona kuća na uglu. Da niste iz komunalnog, pa posle da me zajebavate što mi je skela za malterisanje ostala dva dana duže.
– Aman, bre čoveče, nisam skelu ni slikao, nego mešalicu, preko pola ulice. Gledaj!
Kad sam mu pokazao fotku, pa onda i ostalih desetak koje sam uhvatio od kuće do tog mesta, smirio se malo. Smirio bi se on i skroz, nego je uto čak do sledeće raskrsnice dotrčala njegova mater, orna za uličnu svađu, međutim zakasnila je – u njenom odsustvu, razrešio sam sa čovekom.
– I šta veliš, treba li da brišem sliku? Ta slika mi treba za montažu za crtani film.
– Za crtani film? Može… A kakav crtani film?
– Pravim alegoriju o zelenaškim tendencijama bankovnog sektora u domenu građevinske infrastrukture. Već sam film aplicirao za Sundance Festival 2015, pa žurim da ga završim.
– Umbgđr, pftyqdnx, ćwebdfopl! Beeee! – reče moj sagovornik zabrinuto.
– OK, hvala ti na razumevanju. Zdravo!
I rukovasmo se, pa svak na svoju stranu. Tek onda sam primetio da na pak-tregeru bicikla sedi devojčica od možda pet godina. Slikao bih je da sam imao normalno staklo, jer tako musavo dete nisam video još otkako je Ana užinala one “neotrovne” flomastere.
Eto.
P.S. Pažljivi posmatrač veće fotke će primetiti da je ona preoštra. Ne ljutite se, to je bio namerni čin: moje eksperimentisanje sa Dugom Cevi traje i dalje. Elem, kada je preoštravanje, da tako velim, uspešno, to je znak da je polazni fokus na slici bio dobar. Ovo je stoga redak slučaj gde gledanje u manju fotku dovodi do boljeg posmatračkog ugođaja.
preoštra
Stvarno ponekad treba da umukneš. Taman sam se bio smrznuo kad sam video fotku jer si uspeo da napraviš da sve na njoj izgleda betonirano, a ti se pravdaš zbog oštrosti… 🙂
A šta da radim. Ova rubrika služi i da čestiti čitalac nauči nešto, ako nije već znao. Fotka je de facto pretvorena u škart mojim namernim delovanjem. Samo sam hteo da se zna da to nije bilo slučajno.