…Kliknuo sam na Send, a onda sam istrčao iz kuće sa fotoaparatom. Smučilo mi se: jeste da imam posla, ali posao ne može da se završi (može sam oda se prekine), a ja sam bio željan malo vazduha i šetnje. Uto mi palo na pamet da je došlo vreme za tradicionalnu fotografiju.
I tako sam se odvezao u Blandaš.
Tri su puta ako čovek pokuša da objasni povod za ovakvu fotografiju. Jedan vodi u kič, drugi u patetiku (koja sklizne u kič). Moj izgovor je banalan, ali tvrd: držim se tradicije. Jednostavno, svakog oktobra napravim kolekciju fotki sa lišćem, pa onda naparavam oči tako što stavim fotke na ikonostas (AKA desktop) i uživam u pastelno najjačim bojama koje priroda u mom kraju može da pruži. Meni više od tog malenog dostignuća ne treba.
Idemo dalje.