Jedna od tradicija u mom društvu je katoličko Badnje veče u domu našeg prijatelja Roberta, gde se često okupi povelika džalorija starih znanaca. Poteče i kapljica, ekipa se razgali i to veče uvek provedemo ugodno, prebirajući sećanja iz mladosti, jer to su lepše teme od dnevne politike…
Tako bi i ove večeri…
U neka doba, pade mi pogled kroz prozor u dvorište, u trenutku sam zamislio scenu, navrnuo Draguljče i… I beše to jedina ekspozicija ove večeri. Taman sve kako valja.
Zanimljivost je i u tome što sam kod kuće hteo da se pozabavim jednom sličnom scenom, ali tu bih uglove morao da fabrikujem, da tražim optimalno malu dubinu polja fokusa… Ko zna da li bi ispalo prirodno kao što se ovde to desilo.
Potaman. Idemo dalje.