Utovar nedeljom, 26. januar

Konačno se i to dogodilo. Šef je insistirao da bude i ranije, čak i potegao ono svoje čuveno pravilo. No, mi smo se tek sad stvarno dosetili da zajednički odradimo jedan Utovar.

Jedne noći u decembru januaru, kad je bila ‘ladna topla zima, Šef nas je okupio u glavnoj jedinoj prostoriji redakcije, pripalio valjkasti smotuljak sa isušenom onom biljkom koja se nekad koristila za izradu užadi, povukao dim, prosledio smotuljak dalje i izrekao reči koje ćemo svi pamtiti:

– Momci, samuraji SKOJ-a! – reči su išle lagano, ne bi li ostale urezane u sećanju. Za to vreme valjkasti smotuljak je izvrteo prvi krug međ’ članovima redakcije samurajima.

"space cookie" ili "space invaders"?– Vi znate da dolazi ‘ladna zima. – Nastavio je Šef ne menjajući brzinu. Smotuljak je pratio taj tempo. – I valja mi onih 50 tona uglja najzad pretovariti u podrum. Od kad mi je stigao onaj račun za struju, više je ne koristim za grejanje.

Samuraji SKOJ-a potvrdno klimnuše glavama. Šef je nastavio kao da mu ova reakcija ništa nije značila. A i što bi?

– Ono, jes’ da se nisam skidao sa torenta, svlačio one ruske filmove, al’ mislim da su i ovi iz EPS-a preterali.

Šlihtarske samurajske glave nastaviše da se klimaju.

– Zato mi predstoji ogroman posao. U stvari čak dva posla: pretovar i žalba na račun. Stoga vama ostavljam da odradite Utovar. Kontam, umete se vi snaći i bez mene.

Valjkasti smotuljak je posle ko zna koliko krugova došao do kraja, izgubio valjkasti oblik i Šef ga pogleda u želji da se tu još nešto može korisno izvući. A onda je to dokazao. Pogledao samuraje pogledom koji je značio “ja sam rekao svoje”. Samo za trenutak se zbunio što umesto samuraja SKOJ-a vidi nindža kornjače. Brzo je shvatio šta bi moglo biti uzrok.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 26. januar”

Volite li da letite?

Da probamo nešto: virtuelno letenje iz fotelje. Nećete osetiti sve one G sile o kojima pilot govori tokom leta, ali ajde-de, ne budite na kraj srca. Prebacite sliku u HD preko celog ekrana, zavalite se i uživajte.

Sjajno.

(Taman da vam udari čežnju za lepim vremenom.)

Ženska posla

Nedeljom pre podne u mojoj kući je idilična atmosfera. Deca su se vratila iz noćnog provoda i miruju, iz kuhinje se šire opojni mirisi hrane koja se krčka, mogu da prelistam novine ili da čitam knjigu, u pozadini svira muzika… Važno je da me posao ne zove. 🙂

Tako je bilo i proteklog vikenda sve dok se nije pojavio sanjivi Junior.

– Nešto novo slušaš?
– Aha…
– Davaj!

A onda se, u toku dana, nastavilo u stereo tehnici. Svako je iz svoje sobe vrteo ovu pesmu.

Kada malo bolje razmislim, ova pesma se neće pominjati u antologijama niti slušati decenijama. Ali je sasvim dobra.

Nastavite sa čitanjem… “Ženska posla”

Konferencijski pozivi… uživo

Kako bi to izgledalo kada biste uživo učestvovali u sastanku po pravilima konferencijskog poziva? Ovako.

Lele i kuku! Da mi je samo znati kolika je globalna realna efikasnost telekonferencijskih sastanaka… Po mom iskustvu, loša je. Veoma loša.

Nastavite sa čitanjem… “Konferencijski pozivi… uživo”

Prisećanje na Čoveka Koji Je Sadio Drveće

Postoji sasvim valjan razlog zašto vas ovog časa podsećam na film koji smo već gledali, pre više od dve godine, na Suštini pasijansa. Elem, bilo je to toliko davno da su neki među vama, dobrim ljudima, već zaboravili na pouke. A vredi da ih se podsetimo, jer je potrebno.

Nastavite sa čitanjem… “Prisećanje na Čoveka Koji Je Sadio Drveće”

Рибе за по једном

Постоје бендови у категорији једнократних чуда. Зоћа је недавно поменуо Зигера и Еванса, а дало би их се наватати да напунимо довољно шпилова да ређамо пасијанс на десет столова. Овог пута сам се сетио једне друге појаве – бендова који су направили по хит, мимо своје серије и стила, тако што су довукли понеку младу певаљку. Коју је после појео мрак.

Пре свега, покојни Неша Лептир као изузетак – човек који је то урадио двапут:

Nastavite sa čitanjem… “Рибе за по једном”