Дрворед у мимоходу

У давна, прадавна времена, клипови су били оно на кукурузу, а видео са музиком се звао спот. Зашто се сад та пега (spot) зове спајалица (clip) остаће ми нејасно. Неког ваљаног разлога мора да ни нема.

Такође, у та времена је израда тих снимака (енгр: истих) била много једноставнија него данас. Ништа режија, опрема и шта ти ја знам – изведеш музиканте било где напоље, нађеш иоле занимљив амбијент – градилиште, ауто отпад, возиш их кабриолетом по сеоским путевима, и само их пустиш да зијају. После се звук некако уклопи са музиком и готово. Какви дизајнери, арт директори и остале зајебанције. Било је довољно имати откачену идеју.

Ово је једини мрдајући снимак Златка Голубовића који сам успео да нађем током свог истраживања (дакле, пет минута претраге по јућубету). Nastavite sa čitanjem… “Дрворед у мимоходу”

Utovar nedeljom, 9. mart

Na kraju će sve ove plakate skidati đubretari. To je ta toliko pominjana stručnost iznad politike!

nogo se nervira kad i ispadne tasterKakva nedelja, takav Utovar nedelje. Aktivirali se samuraji SKOJ-a, isukali mačeve, pa ih vartili u kanije, zagrabili tastature, jer reč je oštrija od mača, pa udri, udri, udri po tasterima – a najviše po backspace-u – dok prsti ne poplave (ko je rekao žele-poplava?) i tasteri ne poispadaju.

Al’ nećete nas se tako lako otarasiti. Kad ove posustanu, imamo mi i rezervne tastature. Winking smile

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 9. mart”

Povratak iz budućnosti (verzija za veverice)

Očekujući da Billy Bibbitt završi ono što je započeo sa Rose u odvojenoj sobi, McMurphy se lenjo okreće ka Poglavici i kaže:
– Chief… You and I… When we get to Canada…

I to mi ostade uzrečica posle svih ovih godina, još od prvog gledanja filma: when we get to Canada. Zvuči mnogo bolje od “kad na vrbi rodi grožđe”. Elem…

Evo malo lješnjaka za vjeverice. Broj onih koji su naseli se iskazuje velikim, velikim brojkama. Istina, lebdeće sokoćalo zaista postoji, ali to je iz neke druge priče.

osmi mart, iz nehata

e, derane, kakve smo mi nekad priredbe pravili, to da si video! al’ najbolja mi bila jedna iz nehata što smo složili za osmi mart, beše valjda sedamdestreće. bio sam valjda treći gimnazije, a tu negde je neko od profesora odlazio u penziju, a onda u rasporedu časova urnebes. prvo celu nedelju nemamo njegov čas, a onda i kad su primili neku mladu na to mesto, opet je trajalo dok se složilo. naravno da smo imali malo malo pa prazan čas, hehe, ama su često uspevali da nam uvale i neku zamenu. tako smo te nedelje pred osmi imali već pet časova srpskog, izešga, bilja je kanda imala viška vremena pa evo nje svaki čas kod nas. e kad je trebalo da nam dođe na zamenu u subotu na šesti… jeste išli smo i subotom, to su tek ovi userenjaci posle dobili slobodne subote, e tu je nama pukao film, napišemo na tablu “vidimo se u ponedeljak” i razbežimo se.

Nastavite sa čitanjem… “osmi mart, iz nehata”

Slatko moje dete

Današnja popodnevna muzika je rezultat dobrovoljne prijave. Peackok je klimnuo glavom…

Ljudi moji, nije vam lako: juče sam završio tekst kukanjem nad spotovima i ostalim od-muzike-odvlačućim elementima. No, što ti je život: moj ljubljeni bend Guns n’ Roses ne bih primetio onda kada je trebalo – sa 15 godina – da nije bilo spota. No, pre svega, da pustimo inspiraciju za danas: Scott Bredlee’s Postomodern Jukebox & Miche Braden.

Nastavite sa čitanjem… “Slatko moje dete”

Špageti, roštilj ili kajgana?

Ne obeležavam Dan mizoginih licemera: ja sam se te lakrdije rešio odavno. Više verujem da žene treba poštovati svaki dan, što je koncept koji ovi Hodočasnici u Cvećare Jednom Godišnje ne mogu da shvate. Kako god: čak ni jutarnji video neće biti na tu temu. Štaviše, perverzni naslov nas vodi pravo u… Uh, suncetižareno, nisam predvideo ovu konotaciju…

Proganja me misao otkako sam je pročitao, nakon što ju je napisao jedan od samuraja Skoja, da parafraziram: ne treba nam veronauka, treba nam vera u nauku. Posle Igorove posete CERN-u, što sam doživeo kao slanje predstavnika Suštine pasijansa tom mestu (ehej, pa moram malo da se kitim, valja se Open-mouthed smile), doživljavam akutni napad želje za popularizacijom nauke. Jer, znate, u nauci nema licemerja.

E, u to ime, spremili smo za vas subotnju dozu popularne nauke za vas, zdipljene direktno iz žutog kvadrata, ali neće se oni ljutiti na nas. Just kidding Dakle, kako biste poginuli kad biste se suočili sa, da prostite na gorepomenutoj sporednoj i neplaniranoj konotaciji, crnom rupom?

Mislili ste da je zezalica, a? E, pa mi smo ozbiljni čak i kad se zavitlavamo. Kakva vajda od provedenog vremena ako nije nešto ostalo u vama?

Koju opciju birate? Ja se držim holivudske: špagetizacija ili ništa!

Ne umem da objasnim

Koliko puta dnevno kažete “Ne mogu to da objasnim”, “Ne umem da objasnim”? Bez brige, što pre priznate sebi da nešto ne znate, ili ne umete, već ste bliži rešenju i novom saznanju. Ovo “numemdobjasnim” je i naslov jedne moćne ljubavne rok pesme iz pera i žica Pita Tauzenda (Pete Towshend) kada je imao nepunih 19 godina.

I_Can't_Explain “I Can’t Explain” je pesma koju je snimio engleski sastav The Who i objavio kao prvi singl benda pod tim imenom (grupa se pre toga zvala The High Numbers); prvo na američkom tržištu, decembra 1964. godine, potom i na britanskom u januaru 1965. godine.  Pesma je odavno nadživela sumnje i polemike u vezi sa uticajima grupe The Kinks na Pita Tauzenda i redovno se izvodi na koncertima, neretko kao prva numera. Osim toga, uticala je i na druge muzičare, pa da čujemo i vidimo…

Idemo redom, na ovom snimku Rodžer Daltri još uvek ima bubuljice, ali obratite pažnju na rano preminulog bubnjara Kita Muna.

Nastavite sa čitanjem… “Ne umem da objasnim”