Ustaj, sine…

Veća fotografija je ovde. Na fotku nisam naleteo, nego sam je potražio u svojoj arhivi, prethodno potpuno izgubivši ideju kada sam je tačno načinio. Beše to 2004. godine, u leto, tokom posete etno-selu, to jest muzeju na otvorenom, u Sirogojnu na Zlatiboru. Na kraju posete, gluvario sam nekoliko minuta po maloj prodavnici suvenira i kad sam ugledao natpis na peškiru, stotinu slika mi se stvorilo. Hteo sam da kupim peškir, ali cena mu beše nebulozno visoka, pa sam se zadovoljio fotografisanjem, sve uz prateći škrgut zubima i ledeni pogled prodavačice.

1 komentar na temu “Ustaj, sine…”

  1. Боље “пратећи шкргут” него “претећи”.

    Него, стаде ми памтило… чиме још може да се шкргуће, осим зубима?

Komentari su onemogućeni.