Šopen

Frédéric Chopin je neosporni autoritet za klasičnu muziku… A autoritet što se izvođenja njegovih dela je definitivno Martha Argerich. Reč je o ženi koja je “proslavila” Ivu Pogorelića tako što je demonstrativno napustila žiri međunarodnog takmičenja kada su ga ostali članovi diskvalifikovali u trećem krugu.

Laku noć emisije "Beograde, dobro jutro"

Neko je bio veoma vredan, pa iskopao snimak poslednjeg izdanja emisije “Beograde, dobro jutro“, koja je emitovana kada je Duško Radović već znao da neće biti više.

Nastavite sa čitanjem… “Laku noć emisije "Beograde, dobro jutro"”

Mandoline

Odavno se nakanjujemo da na ovim stranicama pustimo malo klasike. Eh, da je bilo makar nekom boljom prigodom…

Vivaldija većina zna po njegovim “Četiri godišnja doba”, ili po nekom od ostalih dela za gudačke instrumente. Današnji koncert za mandolinu, u C duru, jedan je od oko 150 koncerata za ostale instrumente za koje je komponovao ovaj veliki majstor baroka.

Nekoliko koraka po crvenoj planeti

Pratite li seriju “Cosmos: A Spacetime Oddysey“? Mala je verovatnoća da ćete u dometu televizije koja može paušalno da se gleda na kablovskim kanalima pronaći išta pametnije i bolje spremljeno. Pričali smo već o toj seriji, nema potrebe da se ponavljamo. Danas opet skrećemo pažnju na sporednu, ali hvale vrednu dimenziju potpunog angažovanja resursa najmodernije zamislive video tehnike u funkciji ilustrovanja priče koju mirne duše možemo nazvati besprekorno ispričanom.

U nedavno emitovanoj, jedanaestoj epizodi pod naslovom “Besmrtnici”, Neil deGrasse Tyson je, ni manje ni više, prošetao pored jednog kratera na Marsu. Pogledajte.

Kapa dole autorima. Kapa dole.

E, a zašto se simpatični voditelj tamo zatekao i o čemu je tada pričao? Moraćete malčice da se potrudite da biste to saznali. Blago onima koji to već znaju.

Kafana

Na kraju travničke čaršije, ispod hladovitog i hučnog izvora Šumeća, postoji otkad svet pamti mala „Lutvina kahva“. Toga prvog sopstvenika kafane, Lutve, ne sećaju se ni najstariji ljudi; taj je bar stotinak godina već na nekom od razasutih travničkih grobalja, ali svi idu kod Lutve na kafu i njegovo se ime pamti i izgovara tamo gde su zaboravljena imena tolikih sultana, vezira i begova. U bašti je kafanica, pod samom stenom, u podnožju brega, ima jedno odvojeno, hladovito i malo uzvišeno mesto, gde raste stara lipa. Oko te lipe i između stena i busenja uklopljene su niske klupe nepravilna oblika na kojima je zadovoljstvo posedeti i sa kojih se teško ustaje. One su izlizane i iskrivljene godinama i dugom upotrebom i potpuno srasle i postale jedno sa drvetom, zemljom i kamenom oko njih.

Eeee, posle ovog citata teško je zaustaviti se, mora još…

Nastavite sa čitanjem… “Kafana”