Boje

Jedna od luđih stvari koje sam učinio u životu je odlazak u Wales. Znam koji me je đavo terao da odem tamo, a frka me je uhvatila tek kada sam stigao. Velšani govore jezikom koji je potpuno nerazumljiv i nema nikakve veze sa engleskim, pa sam se osećao poprilično izgubljeno. Od Londona me je delilo nekoliko stotina kilometara, a od doma nekoliko hiljada. Tada sam se prvi put zapitao gde sam to zaista došao. Lightning

Nije uopšte bilo opasno, a ljubazni domaćini su mi objašnjavali kako veoma drže do svog identiteta, jezika & tradicije, jer su oni starosedeoci na Ostrvu. I kako Ujedinjeno Kraljevstvo i nije tako ujedinjeno kako sam ja do tada mislio. Storm cloud

Uz mnogo piva & lokalne pesme sve se dobro završilo. I kada god se prisetim tog putovanja, poželim ponovo da odem.

Nastavite sa čitanjem… “Boje”

Društvo za sprečavanje okrutnosti prema dugokosim muškarcima

Bila je jesen 1964, mlađahni David Jones je već sebi dao pseudonim David Bowie, a onda je presmotao tabak i napravio društvo koje zastupa interese dugokosih mladića…

Nastavite sa čitanjem… “Društvo za sprečavanje okrutnosti prema dugokosim muškarcima”

Gubimo se odavde

Hey rock and roll, feel the holes in my brain
I promise you I’ll never come here again
It’s all so sad, what a waste of a night
‘Cause nothing’s wrong but nothing’s right

Koncert se završio, publika je otišla, roudiji rasturaju opremu, muzičari su iscrpljeni posle nastupa… I šta mislite da se dešava iza pozornice? Bogami, svašta! Be right back

Imao sam sreću/nesreću da se posle koncerata družim sa raznim velikim muzičarima i ni jedna priča nije ista. Svako se relaksira posle svirke kako mu drago. A ako ste očekivali neke pikanterije, ništa od toga.

Nismo mi tabloidi. Nyah-Nyah

Obično se promeni lokacija i završi se nekom mirnijem mestu.

Nastavite sa čitanjem… “Gubimo se odavde”