1984

Someday they won’t let you, so now you must agree
The times they are a-telling, and the changing isn’t free
You’ve read it in the tea leaves, and the tracks are on TV
Beware the savage jaw of 1984

Sunce ti žareno, Bowie je ovo napisao pre četrdeset godina a mi to danas živimo!

Doduše, ideja nije njegova. Prepisujem sa Wikipedije.

– * –

Nineteen Eighty-Four (Hiljadu devetsto osamdesetčetvrta, često poznata i kao 1984) je naučno-fantastični roman koga je 1949. godine objavio britanski književnik George Orwell. Radnja romana, smještena u London istoimene godine opisuje futurističko totalitarno društvo čiji oligarhijski vlastodršci koriste najsuvremenija dostignuća tehnologije i psihologije kako bi mase držali u pokornosti. Protagonist romana je Winston Smith, sitni službenik u Ministarstvu istine zadužen za režimsku propagandu koji postaje razočaran svojim životom i pokušava izvesti pobunu koja završava njegovim hapšenjem i mučenjem.

1984 je postao ne samo najpoznatiji Orwellov roman, nego jedno od klasičnih djela distopije i jedan od najuticajnijih romana 20. vijeka. Često se smatra jednim od klasika moderne književnosti. Temeljen na autorovim iskustvima vezanim uz španski građanski rat, odnosno Drugi svjetski rat i ideologije fašizma i komunizma, roman je shvaćen kao upozorenje budućim generacijama, odnosno inspiracija brojnim književnicima, filozofima i političkim teoretičarima. Popularnost romana se odrazila i u brojnim jezicima u koje su ušle fraze iz romana kao što su novogovor i Veliki brat.

– * –

Posle albuma Alladin Sane (1973), Bowie je želeo da se otarasi virtuelnog Ziggyja Stardusta i da krene nekim novim putevima. Ali nije znao kako. Imao je ideju da roman “1984” postavi kao mjuzikl i radio je na tome. Popušio je oko autorskih prava, pa je celu priču pretočio u album Diamond Dogs (1974). Nije se nešto naročito proslavio sa tim radom. Album je patio od nekoherentnosti, osećao se nedostatak Micka Ronsona i pratećeg benda, a hit singl “Rebel Rebel” malo je šta zajedničko imao sa ostalim pesmama.

Pesma “1984” je zvučala kao da je pala s Marsa. Iz današnje, naknadne pameti, mogu da zaključim da je samo trasirala put kojim će se Bowie elegantno & sa stilom provozati na sledećem, soulom obojenom, albumu Young Americans (1975). Aranžman je orkestriran i dramatičan, taman da podrži sinematičnost & teskobu pesme, a gitarski wah-wah efekat priziva najbolje trenutke iz Motown/Stax bratstva, recimo “Papa Was a Rolling Stone” ili “Theme from Shaft“.

Dovoljno da se upalim!

I, da vi’š čuda, još se nisam ugasio. Sve dok se neko iz nadležnog Ministarstva ne seti da to uradi.