Month: July 2014
Šta biva kad gurneš šaku u tečni azot
A šta biva: ostaneš bez šake i još usput stekneš doživotnu titulu budale – i to je to.
E, čekaj malo: da li to baš tako?
Uz standardno upozorenje”ne pokušavajte ovo kod kuće” (kao da svi kod kuće imaju tečnog azota na svu volju), hajde malo da se pozabavimo fizičkim pojavama koje odlikuju u naslovu pomenutu ludost.
Nastavite sa čitanjem… “Šta biva kad gurneš šaku u tečni azot”
Španski karavan
Znate li šta je “pravilo trećeg albuma”? To je trenutak kada se mnogo autora saplete o sopstvene noge. Mnogi od toga ne uspeju nikada više da se oporave i nestanu sa scene.
Objašnjenje ovog pravila je vrlo jednostavno: imaš ideje, napišeš gomilu pesama, okupiš ekipu, vredno radite i, ako imate sreće, snimite album sa najboljim pesmama. Publika se primi, život promeni na bolje, krene žurka bez kraja. I koncerti na kojima se proveri ostatak pesama, da li “rade”. Snimiš drugi album, sve postaje još luđe, na sedmom si nebu i misliš da je celi svet tvoj. A onda iskusni menadžment kaže: “Slušajte dečki, mi smo dugo u biznisu, ako želite i dalje da letite, morate nešto da menjate. Ne možete zauvek prodavati istu foru…”
Tako krene snimanje trećeg albuma, dodaj ovo, dodaj ono što nije bilo na prethodnim, očekivanja su velika, marketinška mašinerija ih podgreva i… To više nije ono što je nekada bilo, a zakucavanje glave o zid je manje ili više bolno. Kako se kome zalomi.
Pravilo trećeg albuma dešava se i najvećima.
Kovači su bili umetnici
Hipoteza: zašto je stradao Lazica
(ako je uopšte stradao, jer sad će da radi isto za deset puta veće novce)
Uglavnom, obavljen je eksperiment: zaposleni u državnoj administraciji je za jednostavni zadatak nagrađen zrnom grožđa, a radnik u fabrici je za isti posao plaćen komadićem krastavca. Šta je onda bilo? Onda je radnik postupio po nalogu sindikata i…
…I ostao gladan.
Automobilska karta javnih preduzeća Republike Srbije
Sada već bivši ministar finansija je na odlasku poručio da moramo da otpustimo 160 hiljada radnika iz javnih preduzeća. To je izjava objektnog tipa: sabrao čovek prihode, oduzeo rashode, rastaribirio razliku i dobio cifru. Ta izjava ne govori ništa o kvalitetu sistema, već samo daje jedno rešenje – jedino, zapravo, u neoliberalnoj glavi bivšeg ministra.
Otpuštati je lako, a nije ni previše opasno po život. Nama se to jednom već i desilo, ako se sećate vremena kada su državne banke uveče usnule, a ujutru prestale da postoje. Šta je dalje bilo, i toga se sećate: malo smešnih protesta šalteruša u bundama, malo narodskog seirenja nad onima koji su lakirali nokte u radno vreme, neki od nas su držali kurseve korišćenja računara istim i… ništa drugo. Nije bilo slučajeva polivanja benzinom, a posebno nije bilo slučajeva umiranja od gladi. Došle su druge banke, šalteruše su sada ponešto ljubaznije i efikasnije, a elektronsko bankarstvo je postalo majka svih šaltera.
Ali ima situacija kada otpuštanje ne može da reši suštinu problema.
Nastavite sa čitanjem… “Automobilska karta javnih preduzeća Republike Srbije”
Trese, lupa, udara
Pa to je pokojni Toza!
Nije baš Toza, već Đuro i njegova Bombaj štampa. Ali jesu povampireni, posle skoro dve decenije, i hvala im na tome – spasili su mi treće veče Exita.
Једна од пре: кад врдне миш
И у доба кухињске лабораторије се експериментисало. Грејао се развијач, или се фотка развијала прво у меком негативском па онда у тврдом позитивском развијачу (енг. developer, дакле програмер). Вежбала се соларизација. А било је и разних случајних изума, незгода са срећним исходом.
Што је, дакако, коштало. Трошио се фото папир. Још горе, остајао је у води до ујутро или свеже осушен па остављен да се поравна, и сви виде шта је успело а шта није.
Са дигиталном фотком је прилично другачије. Експериментисање кошта само времена, а и тога мање него са хемијом. Много мање, јер хемији треба неколико минута да уради посао, а и онда баш не видите шта сте урадили, јер се ради при црвеном или жутом светлу, или треба спаковати материјал у онај црни папир, упалити светло, сачекати да се очи навикну на њега… Док се код дигиталне резултат види исте секунде или, ако сте радили нешто сложено и терали процесор да ради склекове, по цео минут.
Ово је почело као омашка.
(велика је овде)
Напросто ми врднула рука док сам тинцао кривуљу осветљења, па је крива испала доста стрма у средњим тоновима. И то не на овом снимку, него на неком суседном. Већ сам махинално кренуо да то исправим, кад сам схватио да ми се свиђа шта сам добио.