Utovar nedeljom, 24. avgust

Evo nas opet. Jesmo li vam nedostajali? A možda vam je život bio manje naporan bez utovara nedeljom? Svetu se ne može ugoditi: nastavljamo sa uobičajenom praksom.

Ono što je počelo kao “donirajte 100 dolara ili se polijte ledenom vodom” preraslo je u planetarnu glupost. Kapetan Jean-Luc Picard je to lepo obasnio, ali malo ko želi može da shvati.

'ladna voda ne valja za grloKako navodi jedan od obolelih od ALS-a, u Americi ima samo 30.000 obolelih od ove bolesti i farmaceutske kuće nemaju previše interesa da istražuju lek(ove), zato je cilj čitave kampanje bio da se obezbede potrebna finansijska sredstva da se obolelima olakša život i(li) nađe lek.

Šta smo dobili? Gomilu idiota – ako ništa drugo sad smo bar saznali da su idioti, što je jedna od dobrih stvari ove kampanje – spremnih da urade novu verziju “svojke” (eng. selfie), ne bi li svetu rekli “e, i ja sam tu!”. U skladu sa kineskom izrekom “Nikad se ne može reći toliko mudrosti koliko se može prećutati gluposti”, za mnoge bi bilo bolje da sočivo (i odgovarajući softver) nikad nije stavljeno na mobilni telefon. Čak se i proizvođači ovog budućeg elektronskog otpada sprdaju sa ovom kamapnjom.

Udruženje ALSA s ponosom (i treba!) navodi koliko je sredstava prikupljeno od početka kampanje i poredi sa iznosom dobijenim u istom vremenskom intervalu prošle godine.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 24. avgust”

Mehur u mehuru u mehuru

Negde sam čuo (ili sam utripovao da sam pročitao negde) kako umetnosti sa efemernim rezultatima imaju posebno snažan naboj, energiju koja nije svojstvena tajnim delima. ako je to tačno, onda se lako objašnjava zašto je ovaj nastup Ane Yang, umetnice sa mehurovima od sapunice, toliko nabijen emocijama.

Zapanjujuće. I prelepo.

Ima toga jošte na Cevki – recimo, ovo. Fascinantno je bez obzira na visok intenzitet ringišpilske muzike koju je dodao autor tog video sadržaja.

Kroz iglenu ušicu

Odavno nismo proveravali šta se novo deašava među wingsuit majstorima. Kako stoje stvari, izgleda da se ostvaruju novi horizonti – u modi je precizno letenje. Pazi ovo.

Ne želim ni da pomislim kako bi izgledao promašaj te rupe. Što ono kažu nepopravljivi optimisti: ako bi promašio rupu, pogodio bi sve ostalo; i to doslovno. I ovde da stanemo.

Како ошљарити и бити славан

Него, да се вратим на тог Хајнлајна лично и као таквог, и зашто сам га онако окрпио прошли пут. Ето, променила се времена и сад се тражи мало боља контрола квалитета. Скупио сам омањи списак ствари које су му промакле (а и тадашњим читаоцима).

Мада, читаоци су брзо, колико већ у следећој генерацији, почели да налазе примедбе. Јер није Хајнлајн као, например, Вернор Винџи, који ангажује чету другара да му налазе те рупе и онда се враћа да их уредно закрпи, или да десет поглавља раније убаци нешто што ће од те рупе да направи омање архитектонско чудо, или макар чврст зид. Јок, море, Хајнлајн је ишао само до “може да прође”, што је тада и пролазило, јер је раја била гладна нових наслова, нових видика, нових идеја, и то је и добијала. Данас… данас то више није довољно. Жанр, који по дефиницији има минимум правила, сад жестоко наваљује да се то мало правила поштује.

  • У “Имам скафандер, хоћу на пут” главни јунак, немач појма, врло брзо мора да научи да хода при шестини теже, и схвати да је најлакше да се иде лаганим касом, корацима од неколико метара. Само пет страна касније одбројава 900 корака да би знао кад је прешао пола миље, дакле око 800 метара.
  • Nastavite sa čitanjem… “Како ошљарити и бити славан”

Ljuljaške i ringišpili

Davno sam se popeo na vrtešku pa, dok se ona okreće, pokušavam da se jasno setim nekih detalja iz prošlosti. Čini mi se da je ovako bilo.

Zapale Valjevac & Gliša jednom prilikom za London. Spačekom. Ko se njime nije vozio, ne zna šta je automobilska avantura. Vratili su se sa 400 albuma! Bog te maz’o! K’o jedna vrlo ozbiljna fonoteka u to vreme!

Priznajem, do tada nisam video toliko ploča na gomili.

Nastavite sa čitanjem… “Ljuljaške i ringišpili”