Utovar nedeljom, 23. novembar

Ako imate stih u glavi, izgovorite ga nekome, ne ostavljajte ga u sebi. A ako već imate nameru da ga zapišete, učinite to mastilom na papiru, a ne flomasterom po zidu.

Nešto kao radovi u tokuOva naprasna romantika vas, nadamo se, nije iznenadila niti zatekla nespremne, pa da se sad češkate i gledate u adresnu liniju da niste nekim nesrećnim slučajem dospeli na pogrešan sajt. Ne, dakako, niste: još uvek nismo toliko popularni da bi nas neko imitirao, nego nam je baš nešto naspelo da osmotrimo vašu reakciju. A gde ćeš bolju mimikriju nego da prebaciš loptu nekom ko je ne očekuje.

Elem, ako primetite da je ovo pomalo drugačiji utovar, osećaj vas neće prevariti. Beše ovo jedna od onih radnih nedelja koje neki od nas obeležavaju rečima “nema više ko da poludi”. Pa dobro: bolje da je nabacano nego da je odbačeno, jer ideje se mogu skupljati čak i kad ste u trku. A veselja nikad premalo: naš žanr je rock’n’roll, a ne bossa nova. Čak i kad su u toku neki radovi u kuči, pa su ukućani malo nervozni, oni se raduju gozbama. Jedino što im baš nije uvek po volji da se bave time…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 23. novembar”

Veliki zeka protiv zločestih veverica

A sad, spektakl: jedan crtać koji je baš nalik onim koje smo ponekad gledali nedeljom prepodne.

E, tako. Na kraju uvek pobedi pravda. Kao što je to red. U crtanim filmovima, to jest. Dabome. Pa da. Nogekako. Jeste. M-da. Eh…

Kasni vozovi

Kako sam kaže, njegovu sudbinu je, nehotično, odredio stariji brat. Kao petnaestogodišnjaka, odveo ga je na koncert rane postave grupe King Crimson. John Hackett je toliko bio fasciniran sviranjem Mela Collinsa na nastupu da je batalio sviranje gitare i prešao na flautu.

Danas, ako ne podučava učenike sviranju i ne učestvuje u različitim projektima, piše udžbenike.

Čudna zverka, a? Winking smile

Nastavite sa čitanjem… “Kasni vozovi”

Једна од пре: јесен, за баш баш

Ово је колико да одговорим Шефу на оно од јуче – о засићивању боја. Ко зна чим их је онај ‘ранио, кад су се онако заситиле. Ја такве боје добијам без чачкања…

…јер се напросто наместио дан, наместило се светло, ништа нисам морао да дирам. Само сам изашао на терасу, штрикнуо пешес комада по вертикали, нашао на некој од средњих кривуљу осветљења каква ми се свиђа (дакле највише личи на оно како сам ја то видео), сфотокрпио, ахм, фотоскрпио и ево:

eos_3412520141107_14_13_640p

(велика)

Дакле, часна пионирска да нисам пипнуо ни један клизач који има било какве везе са бојом, боја је онако сирова каква се ухватила, нисам је прихрањивао. Она хранилица на бурету је за пилиће. Пилићи порасли, сад су кокошке и носе јаја, неколико недеља смо их пуштали по авлији па је зато код комшије зелено а код нас није. О засићењу тек има да причамо кад будем фоткао жуманца.

А фотка као фотка, ето, остао забележен још један такав леп јесењи дан. Тиби (значајан поглед) би рекао “овако леп октобарски дан нисмо имали целог августа”, нарочито зато што је ово шкљоцано седмог новембра. И госпоја је задовољна, она гомила грања код леве кајсије је одавно на изложби (тј изложена и пепео већ изнет) а гомила паприкаша (за неупућене, отпаци од летава и греда што остану кад оду мајстори) код брезе, види се помало иза оних црвених крпа за судове, такође је склоњена за следећу изложбу. Лишће са брезе је у међувремену опало, па се указало… а, не, нећу да кажем, него има фотка за неки други пут.

Loop De Li

Kako se bliži kraj godine, muzička ponuda je sve veća. Svi hoće da skinu kajmak, pa počinjem da se nervoziram zbog nedostatka slobodnog vremena – postaje fizički nemoguće da preslušam sve ono što me interesuje. Jutros mi presede Nesica – taman sam krenuo da je gustiram kada me zavali jedan od onih albuma koje već par meseci očekujem. Istog trenutka sam se razbudio i moj život je postao košmar: jednim uvom sam slušao muziku na preskok, u isto vreme birao koju kravatu da vežem, a polovina mozga je razmišljala o predstojećem sastanku.

Da je bio ljubavni sastanak, lakše bi mi bilo. Eye rolling smile

Nastavite sa čitanjem… “Loop De Li”

Kako se gaje investicije

Pogledajte kako se neguje investicija u sutra. I nije to samo investicija u ekonomiju, već i u nauku, kulturu, odnose u društvu, pa ako baš hoćete – i umetnost. To je investicija koja je vrednija od svake koju možete da zamislite i koja mora da se gaji polako i temeljito, da se pusti da raste i spoznaje svet, a da se potom razvije u vrednost. Drugog načina nema.

Nastavite sa čitanjem… “Kako se gaje investicije”