Volite li čokoladu? Jeste li ovisnik o čokoladi? Vodite li računa o svojim zubima?
Month: February 2015
Legenda
Da Komšija nije potegao Vladu & Bajku, ovoga priloga, verovatno, ne bi ni bilo. Kako prolazi vreme, sećanja blede pa pojedinci, a i grupe, ostaju zaboravljene. Dobro je primetio da na Cevki teško šta može da se pronađe što je iole starije, a vezano je za srpsku muzičku scenu. Srećom, još uvek svi entuzijasti nisu se preselili u večna lovišta, pa ako se uporno traga, nešto se da iščeprkati.
Da li je neko od čitalaca ovoga bloga slušao grupu San? Teško, mada je ovo jedna od najboljih pesama koja se zavrtela na domaćim radio talasima sredinom sedamdesetih…
Happy hour
Da nisu možda blizanci?
Ne morate da ste stručnjak za NBA ligu, ama ne morate uopšte da pratite košarku, no ipak ćete reagovati na ta dva imena: Michael Jordan i Kobe Bryant su legende čija slava je otišla mnogo dalje od sportske arene.
…A onda se našao jedan zamlata koji je očigledno primetio nešto što drugi nisu, pa se vredno dao u video-montažu. Pazi sad.
Daleko od Portlanda
Ponekad, kada zalutam u folk vode i sam se iznenadim. U njima ne očekujem previše talasanja. Ipak je to muzika koja je duboko ukorenjena u arhetip nekog podneblja pa nema mesta za velike eksperimente van zadatog kanona koji se brižljivo neguje iz generacije u generaciju. Očekujem samo da naiđem na nove izvođače koji ono staro istresu na neki novi način, sa sopstvenim ili modernijim viđenjem.
Grupa Lau nije ništa od već viđenog.
Strangers
Zašto nema više jednoroga
Arka je sklopljena. Kiša je počela. Minuti su ostali do potopa. Sve životinje su na svom mestu… Osim jednoroga. Jednorozi! Trči sine Seme, nađi jednoroge!
Jes’ reklama, ali sjajna!
Који је који
Десило се да сам једном имао у гостима двоје Немаца, и потрефило се притом да су тада на вишој техничкој свирали Влада и Бајка. У року од треће песме тај другар ме упита “а који је Влада а који је Бајка?”. Погодио је оно што смо се сви питали. Одговор не знам ни данас, и нећу да знам. Нека то остане једна од тајни овог свемира.
Што реко Панта, “волим свемир, јер то је мој дом” (нећу да га линкујем, малопре је био). Песма за данас је “Ја нисам ја”, што су изгледа написали кад су се под старе дане сетили да би опет могли да дохвате гитаре.
Ово зато што Цевка негује посебан вид амнезије (без амнестије), па све врви од новијих снимака, а кад треба да ископа нешто старије, у овом случају песму “Док те гледам”, цврц, нема, никад није ни постојало. Осим што већ десетак година стоји на мојој плејлисти, са изгледима на један занавек, ерго јесте.