“Padaju kao snoplje”, primetio je moj prijatelj. I stvarno, kada malo razmislim, ne može da prođe ni nedelja dana da neki od mojih/naših junaka ne krene na Neko Bolje Mesto. Moji Moravci bi mudro procedili kroz zube: “Opet je neka rednja.” A meni ostaje da se nadam da neću uskoro da završim u istom paket aranžmanu.
Neću ni da mislim o tome. Ionako neću moći da odaberem ni vreme, ni mesto – zna se ko će to da uradi umesto mene.
Kada je Andy Fraser napunio petnaest godina došlo mu je vreme za rock & roll. Klavir je zamenio bas gitarom, što se pokazalo kao lagana migracija. Sviranje basa baš i nije neki lak način da se postane rok zvezda, ali je Fraser imao više sreće nego pameti. Družio se sa ćerkom legendarnog Alexisa Kornera, pa je nakratko završio u kultnoj blues grupi The Bluesbreakers.
Kao što je poznato, John Mayall je u Bluesbreakersima menjao muzičare k’o čarape, te je Fraser u jednom trenutku ispao iz kombinacije. Tata Korner je ponovo malo pogurao stvari – upoznao ga je sa talentovanim mladim muzičarima koji su tražili basistu. A iz te priče nastala je mnogo veća i značajnija.
Free su bili jedna od perjanica druge generacije britanskih muzičara kaljenih na bluzu. I, uz Led Zeppelin, verovatno najzačajnija u trasiranju onoga što će uskoro postati hard rock. Zvezde grupe su bili Paul Rodgers i tajanstveni gitarista Paul Kossoff. Fraser nije bio u žiži reflektora, ali nije bio ništa manje važan – zajedno sa Rodgersom napisao je skoro sve pesme grupe! Da ne pominjem čuvenu “All Right Now” koju je, po svedočenju članova grupe, napisao posle jednog od koncerata za 10 minuta.
Po raspadu grupe Free, Fraser je protrčao kroz nekoliko interesantnih projekata koji nisu dali nikakav opipljiviji razultat, da bi potom zapalio za Kaliforniju i tu se skrasio. Obesio je bas o klin i posvetio se pisanju pesama. Postao je, što bi Ameri rekli, profilic songwriter.
Klijentela mu je bila probrana: Joe Cocker, Rod Stewart, Robert Palmer, Paul Young, Chaka Khan… Pesme su mu, poput današnje, bile odmaknute od nasleđa grupe Free – promovisao je mir među ljudima i multikulturalnost, što je nastavio da radi do kraja života.
I sve bi bilo lepo & fino da nije fasovao AIDS još početkom osamdesetih. Stvari su postale još gorim kada mu je dijagnostikovana neka retka vrsta raka. Od tog trenutka slabo se pojavljivao u javnosti i retko nastupao.
Trideset godina se borio protiv nevidljivog protivnika. Ugasio se 16. marta.