Otišla si, e pa neka

Wake up baby
Listen to me
It’s time to open your eyes
Snap out of this dream

Tema pesme je trivijalna, ali ne i povod da nešto napišem. Pointing upRolling on the floor laughing

U jednom od svojih intervjua, Eric Clapton je za Sonnyja Landretha rekao da je to “najpotcenjeniji muzičar na planeti koji je, istovremeno, i veliki inovator”. Ako se prisetim na čijim sam ga albumima zaticao da gostuje, to mišljenje dele i John Hiatt, Junior Wells, John Mayall, Irma Thomas, Clarence “Gatemouth” Brown, Mark Knopfler, Eric Johnson, Robben Ford, Bonnie Raitt i još mnogi drugi eminentni muzičari.

A u čemu se sastoji njegova osobenost? Pogledajte istu pesmu, snimljenu uživo, pa će vam sve biti jasno. Surprised smile

Ništa slično u životu nisam video. Levom rukom Landreth hvata akorde & istovremeno vozi slide, a u desnoj je gomila gitarističkih trikova. Pride, nije mu mrsko ni da peva. Disappointed smile

Sonny LandrethOčigledno je da Landreth savršeno vlada različitim tehnikama sviranja gitare koje kombinuje na potpuno neočekivani način. Nije čudo što su ga kolege prozvale The King of Slydeco – njegova inspiracija je vazda bila u starinskom Swamp bluesu & zydecu. Allmusic je lepo sve sažeo u jednu rečenicu: “Čudo od bluz gitariste sa slide tehnikom sviranja koja se ne može imitirati”.

Sve je rečeno.

Da ne tupim dalje: Landreth ima iza sebe desetak odličnih albuma & mnogo gostovanja kod važnih muzičara, pa nije zgoreg da se malo bolje istraži. Vrhunska svirka & dobra zabava su zagarantovani!

6 komentara na temu “Otišla si, e pa neka”

  1. Činjenice radi, hajde da primetimo da Sonny svira tzv. otvoreni štim (tresak na prazne žice bez ikakvog hvata proizvodi dur – najčešće E dur ili D dur). To, dakako, ne umanjuje njegovu sjajnu virtuoznost, ali olakšava fizički posao lomljenja prstiju leve ruke.

    Među vrhunskim prangijašima, Landreth je ostao jedan od malobrojnih sa apsolutno prepoznatljivim stilom sviranja – što je redak kompliment vredan makar uvažavanja.

    Meni i dalje favorit u Landrethovom opusu ostaje album South of I-10 (1995), kao predmet prvog susreta sa njim, davnih dana kada je taj album bio vruć, a mi se snabdevali bugarskim CD “rezancima”. Više se ne sećam na čiju preporuku to bi, ali ću da pogledam upitno u tvom pravcu :mrgreen:

  2. Uostalom, ovo je meni omiljeni rif iz Landrethovog opusa:

    Leti perje!

    1. Ovo je sve ono što lekari ne preporučuju za zdrav život: masno & ljuto.

      Ali ko mari. 🙂

      1. Cajun! Gumbo! I red bluesa! Pa gde neće biti masno i ljuto! 😀

        1. Ako ti je kotlić još uvek u funkciji, možemo da probamo u toku leta i posniju varijantu, sa ribom i piletinom. 🙂
          Mada, ne znam kako bi izbegli onaj prvi i najvažniji korak za pravljenje gumba – po originalnom receptu brašno i ulje se stavljaju u odnosu 1/1.
          Cajun ne možemo ni da napravimo – niti imamo rakove u Tisi, niti možemo da ulovimo krokodila. 🙂

Komentari su onemogućeni.