S vremena na vreme volim da poslušam neki od tribute albuma koji se bave nečijim stvaralaštvom. Po pravilu, uvek se tu nađe zanimljivog materijala, a poznata imena ne moraju ništa da znače – dešavalo se da i najveći posao odrade rutinski & metiljavo. Zbog toga se ne osećam razočarano, to mi je samo podstrek da se bacim u akciju & dodatno istraživanje.
Valjda se muzičari najbolje poznaju između sebe. 
U nekoj od razmena materijala dobio sam disk Treasures Left Behind: Remembering Kate Wolf (1998). Nije bilo bitno to što nisam imao pojma ko je dotična dama – bacivši oko na omot, trenutno sam utvrdio da dobar deo izvođača spada u moje omiljene ili pripada grupi onih čiji rad poštujem.
A kada sam sve disk pažljivo saslušao, malo vremena mi je bilo potrebno kako bih se bolje upoznao sa ovom nesrećnom autorkom čija je karijera trajala vrlo kratko.
Za desetak godina, negde od sredine sedamdesetih pa do sredine osamdesetih, Kate Wolf je snimila pet odličnih albuma koji su prošli potpuno nezapaženo. Kako i ne bi – izgledala je skromno, glas joj je bio prosečan, a izvodila je akustičarsku, minimalističku mešavinu folka & kantrija, miljama daleko od rok publike. Pesme nisu hvatale odmah – posle više slušanja njene brižljivo sastavljene priče bi postale nešto sasvim neočekivano i dobile sasvim drugačiju perspektivu.
Every night we light the candle
that stands beside our bed,
but sometimes the flame’s too much to handle,
that’s what you said.
That’s what you said,
and you should know,
because you built a fire in me and you made it burn,
you followed me watching every move,
matching every turn.Your green eyes they don’t miss a thing,
they hold me like the sun going down,
warm me like a fire in the night, without a sound.You were waiting till I heard,
just as patient as that love light in your eyes,
and never threw away a word, or ever talked in a disguise –
I ought to know.
You were a beacon to a sailor lost at sea,
I saw it in your eyes when you looked at me, so openly.The first time I ever saw your laughter break loose
inside and tumble out to me,
my heart knew it had found what it was after,
and it came so easily
we should know.
After all the years of the hard and lonely times,
now our days go by like best friends’ story lines,
yours and mine.
Za sve njene pesme je karakteristično da su imale strogu naraciju – bile su to životne storije o raznim temama iz svakodnevice obično smeštene u malu, ruralnu sredinu, daleko od blještavih svetlosti velegrada. Vinjete o generacijskim mudrostima i čvrstom stavu koji moraš da imaš kako bi preživeo u okolini koja je surova i ne prašta. Ali ispričane sa nekom takvom toplinom da ti se ponekad čini da si dobio pismo utehe od prijatelja koji saoseća sa tvojim sopstvenim problemima.
Kao što rekoh, trajala je suviše kratko. Umrla je 1986. od leukemije. Imala je samo 44 godine.