Prvo veče konak je bio u Žagubici, na vrelu Mlave.
Prvobitni plan bio je da posle prelaska Dunava kod Rama produžimo ka Golupcu i dalje nastavimo ka Donjem Milanovcu. Međutim, pred sam polazak ustanovili smo da ćemo time potpuno zaobići Homolje, što je stvarno šteta, te rešismo da usvojimo Grbin savet i overimo turbofolk grob “Dragomira, jedinog milionera u Žagubicu”.
Ovo je bila prilika da se još jednom obiđe vrelo Krupaje (foto zapis od prošlog avgusta) koji je zahtevao skretanje od samo desetak kilometara s trase. Na žalost, umor od pređenih 250 km tog dana uslovio je odluku da se večera u žagubičkom motelu pre samog spavanja, umesto da se ljudski najedemo na proverenom mestu blizu krupajskog vrela, pošto nisam znao koliko bih bio u stanju da vozim preostalih 30 km posle njihove čuvene pastrmke s bademima. Odluci je pridonela i pogrešna informacija s raznih sajtova da je pastrmka u motelu vrhunska – OK, bila je korektna, ali ni prineti onoj krupajskoj, pritom su me začuđeno gledali kada sam prilikom naručivanja pominjao bademe.
Posle večere ipak sam smogao snage da se prošetam oko motela i jednom dugačkom ekspozicijom vrela Mlave opravdam svraćanje na ovo mesto.
Да ли ме то очи варају, или је то оптичка варка, или се у доњем левом углу види шкољка?
Ako mislimo na isto, u donjem levom uglu je mali gat (iliti mol), ulazi ne više od metra u jezerce.
А, лепо. Мени се некако учинило да је шкољка од Ладе са отвореним пртљажником.
Колика је била експозиција? Видим звезде нису замрљане, дакле једва понека секунда. Светла од фарова? (У преводу: одавно нисам покушавао овако нешто, а сад ме сврби да пробам)