Vukotinjanje (XVI): D

 Razlikujmo europski i europski život!

DEMOKRETENIZACIJA

Poznajem čoveka koji ima časnih šezdeset godina. Završio je elektrotehnički fakultet u vreme kad dekani nisu dolazili u kabinet sa batinašima. Doktor je elektrotehničkih nauka. Saradnik u uglednim svetskim časopisima. Napisao je tri dobre knjige o problemima energetike. Čuo sam ga da govori četiri svetska jezika, a služi se sa još tri. Nikada nije bio član partija. Ima sjajnu porodicu. Uviđavan, ne znam čoveka u Beogradu koji bi o njemu rekao ljutu reč. Nije isterivač pravde, ne popuje. Pošten je. Srbin je. Komunisti ga nisu predlagali za ministra energetike. Nacionalisti ga nisu predlagali za ministra energetike. Demokrate ga nisu predlagale za ministra energetike. I znate li u čemu je krajnja poenta zamešateljstva? Nudim vam dil: samo u Beogradu postoji pedeset sličnih eksperata i ljudi svetskog nivoa. Biće tučeni od svakog nespecijaliziranog ratnog hirurga za položaj ministra energetike. Ni jedan pokret za sebe nikad nije rekao da nije demokratski. Zaustavimo demokretenizaciju!

mmf-portugal

DEMON-STRANTI

I u snu su im se javljali, demon-stranti. Paradoks je u tome, što se sve zbivalo u ateističkoj glavi.

DESETERCET

Od talijanske reči terzetto imamo reč tercet; to je kompozicija za tri glasa; figurativno, tercet je društvo od tri člana. Bolje je za naše prilike da odomaćimo reč desetercet. To je guslarski, deseterački hepening za tri koaliciona člana. Imali smo koncerte, svako veče.

DESNOBOVI

I snobovi imaju neki svoj moral. Oni pravi snobovi osećaju da moraju biti malo desno, ako hoće da liče na prave snobove. Dakako. Njima u čast, da nagradimo izvesnu delikatnost poimanja koju ispoljavaju, evo ovde pozitivne reči desnobovi. Snobovi sa desnice. O levim, ništa, sa prezirom.

DE-SPOT

Živimo u vremenu spotova. Treba da prodaš kafu? Napravi spot. Treba da snimiš ploču? Napravi spot. Treba da budeš poslanik? Napravi spot. Hoćeš da praviš spotove? Napravi spot! Tek uključuš televiziju, gađaju te spotom. Prvi, autentični de-spot našeg medijskog prostora…

DIJA-SPORNI NAROD

O onim koji su otišli – sve najbolje. Nisam čuo lošu reč za Srbina u Kanadi, Americi ili Engleskoj. Naprotiv. Ni u mladoj generaciji novih emigranata nema drugačijih, sem ekselentnih. A čuo sam, da su najbolji (koje su srpkinje rađale) na strani; njih četiri ili pet stotina hiljada; nije otišao samo ko nije ni vredan da ode. Prekor sam čuo mnogo puta: Pogledaj se, kakav si, a takav si gde si! Mesto ti određuje rang! Ne čini čovek mesto, nego mesto čoveka. Slušao sam mnogo puta, da otud brinu o nama. Svaki dan brinu. Ali neće da se vrate, nisu se stekli uslovi. Vidio sam, bunili su se protiv bombardovanja naših sela i gradova, ali nisu hteli da dođu u sela i gradove. Veliki Srbin sa bradom, za one oko sebe rekao je nekoć, da su lud narod. Onda ih je pozvao,  da organizovano pođu za njim. Za braću van, nije rekao ništa, ili to niko nije shvatio tako bukvalno. Možda samo, da su dija-sporan narod. Dalje od toga se nije išlo. Ni unutra, ni van.

DILERTANT

Reč bez koje se ne može opisati ova decenija, ni u naznakama! U mesecima hiperinflacije časni građani, primivši platu od pet milijardi šezdeset miliona sedamsto hiljada i osamdeset devet dinara trčali su do gradskog trga, dilerskog poprišta, da razmene blago za dve paklice duvana, pre nego im se zarada ne istopi ispod te ekvivalencije. Gledali smo te izluđene službenike, profesore i lekare, koji su kroz životni vek uložili znatne psihofizičke napore da stignu do autentičnih košara (i uspelo im je), kao diletantski diluju. Da lingvistički klasifikujemo pojavu i učesnike, uvedimo reč dilertant. Dilertant je diler  početnik, a uvek će ostati početnik; neuki diler, diler diletant.

DISKUSIJA HERNIJA

Diskus hernija je česta i pogana bolest. Ni pominjati je ne volimo. Ali mi bolujemo od diskusije hernije. Takođe jedna zdravstvena napast. Dobijamo kile od diskutanata. Koliko ih je, tih govornika? Na kile.

DISKUTAOBILNA VLAST

Imamo obilnu vlast? Tačno. Imamo diskutabilnu vlast? Tačno. Pa kako onda ne reći da nam je vlast: diskutaobilna? Čoveče, nije sporno to, nego prezent u vašem tekstu! Oslobodi nas takvog prezenta!

DISPA-RATAN

Disparatan je iz osnova različit. Koji nema ništa zajedničko. Kaže se, na primer, ralikuju se kao bog i batina (ne znam, jesam li našao najbolji primer). Disparatne celine još ne moraju, samim tim što su nekompatibilne, i da ratuju. E, o tome i pričamo! Počeše lideri disparatne igre, a mi počesmo da pišemo po novogovornom pravopisu: dispa-ratan.

DISTANCOVATI

Bili smo im zahvalni. Saučestvuju u načem bolu. Eno ih na trgu, nose transparente, hodaju, uzvikuju parole, mašu rukama, zahtevaju pravdu. Ne, neću reći da im je teže nego nama. Ta po nama padaju bombe i sofisticirane eksplozivne naprave! Ali, nije ni njima lako. Mnogi ovde imaju rodbinu. I da nemaju, protestovali bi. Emotivni kakvi smo, plačemo kad vidimo da oni svakodnevno tancuju u Bordou, nama u pomoć. Zaboravimo se, zavapimo: šta čekate, dođite kad već toliko patite. Onda se setimo, da je to neizvodljivo. Dobar je i tanc na distanci. Distancovati, i biti u mislima sa rodom svojim…

DOBITI DEMAĆI ZADATAK

Ovu deceniju su obeležili i užasni padovi u srpsko-albanskim odnosima. Mržnja buja, dijaloga nema; ubistva su postala uobičajena stvar, pritom sa elementima bestijalnosti u postupku lišavanja života. Dugogodišnji utamničenik komunističke vlasti Adem Demaći jedan je od retkih poznatih Albanaca, ako ne i jedini, koji je za deset godina kročio u Beograd, sa ciljem da napravi dijalog sa Srbima intelektualcima. Prvi put je gostovao pre Kosovskog rata, za života Životića. Kontakt je žestoko sastanizovan (videti posebnu odrednicu sastanizovati). Drugi put je gostovao posle Kosovskog rata, kod Karića. Opet je odjek događaja bio pun negativnih konotacija. Adem Demaći po drugi put među Srbima nije uspeo da zapali oganj razumevanja i autentičnu klicu sporazumevanja. Ostao je opet kod mnogih samo jedan mučan utisak da je u pitanju otaljavanje Demaćijevog domaćeg zadatka. Kod nas će se terminom demaći zadatak ubuduće asocirati na aktivnosti koje pod firmom nezavisnog mišljenja nude jednostrana rešenja lišena autentične arome kompromisa.

DOBITI POTROŠAČKU KORPU

Dobiti korpu? Taj idiom upotrebljavaju kad hoće da kažu: neko je odbijen, u nekom svom zahtevu, čak pravu. I to odbijen po kratkom postupku, ne retko i grubo; u svakom slučaju odlučno. U ovim godinama tankog standarda vlast nam je plela potrošačku korpu. Evo, možete da napunite skromnu potrošačku korpu, šta je sad (prvo pitanje nacije, pa pitanje korpe)? Ili: to ne spada obavezno u potrošačku korpu, strpite se. Uknjižili smo novi, bitno modifikovani idiom: dobiti potrošačku korpu. Znači: vlast vam neće dopustiti da umrete od gladi, daleko bilo. Ali ako zahtevate normalnu potrošačku korpu, dobićete samo potrošačku korpu.

DOBITI SKEPSU

Populističko zajahavanje građana nailazilo je početkom decenije na vrlo mali otpor; retki pojedinci su zavapili protiv paranoje, stihije straha, tražili akcije samooslobađanja. Logikom destrukcije, psovka je zamenjena heklerom, miting ratom. Ali su rasli i glasovi razuma. Virus skepse sporo se razvijao, inkubacija je trajala jednu deceniju. Na kraju je skepsa toliko uzela maha, da je društvo ozdravilo, ili je na dobrom putu da preboli. Važno je, dobiti skepsu. Populistički zdravo društvo na kraju puca (od zdravlja).

DOBROSTOJEĆI RED

Nova sekta u ovoj deceniji nastala je skoro neprimetno. Redovi su bili prvo u samim prostorijama (radnje, samoposluge, banke). Onda su narasli i neznatno izašli na ulicu. Međutim, kako su se povećavali, redovi su zavijali i iza uglova. Na kraju su postali enormni i četvorostruki. Ljudi te sekte su pristojni. Otmeno izgledaju. Skromno obučeni, ali čisti i zakrpljeni. Imaju pobožan izgled lica, jer se u sebi mole, da dočekaju ono što čekaju. Tu ima inženjera, profesora, penzionera, zubara i studenata. Vernici tog dobrostojećeg reda ne gube nadu. Uvek će biti nečeg, što treba u redu dočekati; ako nije šećer, jeste ulje; ako nije ulje, jeste štedni ulog; ako nije ulog, jeste mleko. Irelevantno je šta se čeka, popovi dobrostojećeg reda znali su to vrlo dobro. Stajati u dobrostojećem redu, deceniju…

DOBROTVOROVI

Jeste li čuli, da je neko nešto učinio za vas, a da se nije deklarisao, pritom, kao vaš dobrotvor? Oboriću te na ispitu, to je za tvoje dobro. Ostaćeš bez posla – to je za opšte dobro, a samim tim i za tvoje dobro. Seli se, za tvoje je dobro. Glasaj za mene, to je za tvoje dobro. Dobrotvorovi!

DOGAĐANJE NARODA

Magična reč devedesetih! Dvojica kad se sretnu, povedu razgovor: znaš li šta je novo? Ne! Dogodio se narod! Auuu. Ili će neki govornik tek pripretiti: Ovako će da bude ili ima da se dogodi narod… Dugo sam u hladnim i nespokojnim noćima odgonetao, šta je magično u sintagmi događanje naroda? Misteriju sam provalio tek kad su zapucale prve puške; reč je bremenita gađanjem; zato, piši kao što misliš: do-gađanje naroda.

DODIJALOVOST

Dodijati znači postati dosadan ili, još teže, postati nesnosan. A kad uvidi da ništa ne pomaže, dodija mu se još grđe, pisao je Ćipiko, kako ga citira Akademijin Rečnik. Sjajan je glagol dodijati, da opiše mučno stanje stvaralaca na našim univerzitetima, u ambijentu ponižavajuće besparice na kraju milenijuma. Doktor nauka koji dobro razmisli da li da kupi novu hemijsku olovku ili da pričeka do prvoga, prvo se smeje, onda ućuti; a ničemu se ne nada ni pod jedan ni pod dva. Dok cure poslednje kreativne godine. Onda se okrene i shvati: svoju jalovost, iznuđenu ili neiznuđenu; svesvejedno jalovost je to. Jalovost kao posledica dodijalosti je dodijalovost.

DO-MINIRATI

Težnja za potpunom dominacijom zahteva ne samo da se ponešto i minira, nego da se taj naum rušenja dokrajči. Da se izvrši i dodatno miniranje. Potrebno je, zbilja, pisati sa rastavnicom: do-minirati. Ta nije svakome obraz penčetiran!

DONEO VITAL

Don Vito je legendarna ličnost američkog mafijaškog sveta; potiče iz mesta Korleone sa Sicilije; ovekovečen je u filmskom remer-delu Kum. Krajem leta dvehiljadite godine beše kod nas herojsko i mučeničko delo kupiti i doneti porodici litar Vital ulja. Glava porodice, kad bi mu uspelo tako nešto, dočekivan je zasluženim trijumfom, uz svečane uzvike Doneo Vital Korleone. Onda bi slavljenik na poselu pričao dugo i široko kako se dokopao namirnice. Detalje ne iznosimo jer će jednom biti prikazani u rimejku Kukum.

DRUGOVANJE

Drugovanje ne znači prosto drugovanje! Nije prvi put da jedan pojam  evoluira u svom značenju. Ova decenija je snažno afirmisala reč dug. Drugovali smo s dugovima. Sad uglavnom svi građani na taj način razumeju reč drugovanje. Samo beležimo, ne možemo pomoći.

DRŽAVNI UDAV

Udavi, Boidae, su džinovske tropske zmije. Nisu otrovne, ali je u pitanju nešto gore: udave žrtvu pre nego što je progutaju. Od ranije su poznate varijante pitoni, boe i anakonde; otkud sada i državni udavi? Postoji mišljenje da je u pitanju proizvod jedne govorne mane! Tip je govorio o državnom udaru. Ali, već izgovorena, reč uvek ima magično dejstvo. Ne može se povući, mada često čujemo zahteve: povucite reči. Oćeš. Reč je otišla i ona je realnost. Državni udavi postoje. Registrovan je veliki broj njihovih žrtava među uzoritim podanicima države. Ne treba smetnuti s uma da u uznapredovaloj fazi državni udavi i svoj rep progutaju (fenomen urobora), dok se ne samoudave. Problem je što mnogi ne dočekaju da budu svedoci te katarze.

DRŽAVNJE DIJETE

Držanje dijete je večna tema. Počeo sam da držim dijetu. Kad sam prošle godine držala dijetu, smršala sam pet kila. Imaš li recept za efikasnu dijetu? Moram da počnem sa dijetom od ponedeljka! I tako dalje. Jedna posebna forma prinudne dijete (pa, sve su dijete prinudne) posebno je bila u modi ove decenije; veliki procenat populacije koristio je besplatno taj recept dijete. Radi se o državnoj dijeti. Država je odrezala takve plate podanicima, da je efekat mršavljenja bio neizbežan. Dobra strana ove državne dijete je u tome, što nema šanse da malodušni građanin odustane. Ubrzo ćemo imati idealno šlank osoblje u bolnicama, sudovima i školama. Državna dijeta ima i antikorupcionašku dimenziju kao pozitivnu posledicu. Ko prima mito, biće vidljivo golim okom, a i iz proste činjenice što je jedinka živa. Kako do sada nije bilo jednodušno prihvaćenog termina za ovu dijetalnu pojavu, pokušaćemo ovde sa malom jednoslovnom intervencijom i reći državnje dijete. Prinudno držanje od države propisane dijete.

DRŽATI ČASKOM

Legenda kaže, da je odvažni direktor gimnazije u Kragujevcu, profesor Miloje Pavlović odbrusio vojnicima Vermahta, pucajte, ja i sad držim čas! I ostao je na stratištu. Znam za prigovore na autentičnost događaja; verujem u častan lik gospodina Pavlovića; priča otmeno zvuči. Kako smo mi držali časove ove decenije? Po pola časa. Štrajk traje. Sindikati (u množini) zasedaju. Plata kasni. Nema struje. Nismo govorili, ja i sad držim čas, govorili smo, ja i sad držim časkom.

DRŽATI TAOVCE

Taoci su osobe koje se, vine ili nevine, nađu u poziciji da dati ucenjivač trguje njihovim vrednostima, uključujući ponekad i sam život. Ovca je domaća životinja, mirna a korisna; sa te dve glasovite vrline vinula se do simbola apsolutne poslušnosti. Možete je musti, čak joj i dete uzeti (pa i ubiti), neće vam okrenuti leđa, samo će bezazleno blejati. Ovca može i da se šiša. I to tako traje, sa taocima i ovcama, odavno. Zato sam postiđen da naš narodni genij još nije izmislio reč taovce. Očito, treba da se odnosi na građane koji pristaju da su taoci vlasti, kao stado bezopasni. Držati taovce pravo je zadovoljstvo za svakog vladara. Troškovi su mali, a rizik nikakav. Hrane se sa malo posoljenog patriotskog sena.

Vukota Babović
(Vitezovi oguglog bola, Beograd 2000.)