Smeće

Pre dvadesetak godina tabloidizacija medija nije toliko bila izražena kao što je to danas. No, u međuvremenu smo se navikli, pa više i ne obraćamo pažnju na sve šašavije naslove koji služe samo da nam privuku pažnju.

O mirisu papira & štamparske boje nema više s kim da se razgovara.

Sve se preselilo u virtuelnu stvarnost – moja kolekcija štampanih knjiga se sporo uvećava. Ona elektronska već dobija pozamašne gabarite jer je slažem kao da ću da živim još 100 godina.

Na sreću, neću. I don't know smile

U nedostatku domaćih tabloida, čitao sam izvode iz engleskih – znali su da itekako opletu po poznatim facama iz sveta muzike. Prirodna reakcija je da se prozvani nekako brane od insinuacija najbolje što mogu. U slučaju muzičara – pesmom.

Suede su jedan od najboljih britanskih bendova koji su Brit-pop revoluciji devedesetih podarili dozu ozbiljnosti. Njihove pesme nisu samo bile trominutna zabava – autorski tandem Brett Anderson/Bernard Butler inspiraciju je tražio u glamuroznosti Davida Bowiea & romantičnosti The Smithsa, sve to vešto spajajući u pesme teškog gitarističkog zvuka, istovremeno melodične & mračne.

Iako su njihova prva dva albuma postigla fantastičan uspeh, konzervativna štampa & tabloidi su ih redovno nabijali na kolac. Anderson se često u pesmama služio seksualno dvosmislenim tekstovima, što je bio povod da se naširoko piše o njegovoj navodnoj homoseksualnosti. Ulje na vatru su dolivali omoti albuma – na prvom je bila slika dva dečaka/devojčice (ili šta li ja znam već) kako se ljube, a na drugom goli muškarac u krevetu. Te priče su izazvale takve tenzije u autorskom timu da Butler najzad nije više mogao da ih izdrži: posle snimanja drugog albuma, napustio je grupu.

Coming UpOstatak grupe je pronašao snage da opstane, a Anderson je svima odgovorio već na sledećem albumu. “Trash” je pesma koja otvara Coming Up (1997) i autor se obraća medijima pitanjem: “Ko ste vi da tvrdite da smo smeće? Na taj način samo lepite etiketu kako nama, tako i našoj publici.”

Listam snimke sa ovogodišnjeg Glastonbury festivala i uživam u njihovom nastupu. Nisu više mladići, ali još uvek dobro praše. Lepo i tačno reče tip koji je okačio snimak nastupa na Cevki:

A delightful return to public service for the dark princes of 90s indie rock and their decadent glam racket.

Komentari su onemogućeni.