Evo smo nekako preživeli prošlonedeljnu oluju indukovanu vestima o tome da je Svetska zdravstvena organizacija (SZO) stavila mesne prerađevine i crveno meso u klasu namirnica koje kod Homo Sapiensa indukuju klješta
Nisam želeo da se uplićem, u pitanju je dosadna dosada, baš kao i sa lošim holesterolima što se talože pasivnim pušenjem posle analnog seksa bez kondoma tokom bandži skoka. Smrtna nas ura sve čeka i to je u redu, ali nikako nije u redu maltretiranje podrazumevanjem da svi na isti način moramo da iskoristimo vreme do tog trenutka.
I stoga, da mi pustimo muziku. Za prijatelje i protiv neprijatelja, braća Almani u bezuslovnom klasiku:
Pojava novog talasa/novog vala na domaćim prostorima krajem sedamdesetih izazvala je turbulencije na muzičkoj sceni. Nove grupe su nicale na sve strane, a bratstvo i jedinstvo muzičara je cvetalo – malo Pozdrava iz Beograda, a onda i Pozdrava iz Zagreba.
Niko nije ni slutio šta će se desiti samo desetak godina kasnije.
Ako izuzmemo Džonija Štulića, koji mi je jednom prilikom rekao da će “ubrzo sve otići u…”, ostali muzičari koje sam sretao bili su na partijskoj liniji i mudro ćutali. Džoni, takav kakav je bio, nije imao dlaku na jeziku i često je komentarisao stvari koje ostali nisu smeli ili nisu hteli. Otuda i njegov ekspresni izlazak iz Parnog valjka – Hus je bio suviše fin i uglađen čovek da bi mogao da egzistira u istoj ravni sa rođenim buntovnikom.
No, iz te kratke saradnje njih dvojice, ostale su neke sitnice koje se lako prenebregnu. Džoni je Husa zainteresovao za nova muzička kretanja, a Valjak je snimio dve njegove pesme (Jablan/Kad Miki kaže da se boji). Za uzvrat, Hus je producirao legendarni prvi singl Azre Balkan/A šta da radim (1979).
Iz današnje perspektive, albumi Parnog valjka Vruće Igre (1980) i Vrijeme je na našoj strani (1981) su pokazale da je Hus sazreo kao autor, da zna da vešto iskoristi tekuće muzičke trendove i da je ovladao radom u studiju. U to vreme producirao je dosta uspešnih albuma (Haustor, Patrola, Stidljiva ljubičica, Animatori, Cacadou Look) – i jedan koji je je nestao bez traga.
Iako je album Patrole u sredini (1981) bio jedan od boljih koje je odradio, svojeglavi pevač te grupe Renato Matessi je ubrzo posle snimanja napustio grupu. Dvojica bivših članova, gitarista Saša Mićunović i bubnjar Dragan Simonovski, napravili su novu – Tora je bila spremna za start.
Usledilo je snimanje istoimenog albuma. U studiju su se za miks pultom našli Hus i Vedran Božić, muzika grupe se već pomerila ka novom romantizmu i zvučali su poput stranaca, pesme su bile sasvim dobre, omot kao da su radili momci iz Hipgnosisa i…
I ništa se nije desilo.
O grupi Tora i njenim članovima danas se ne može pronaći ni jedan jedini tekst. Nestali su negde zajedno sa novim valom.