U ovo doba godine, u potrošačkom svetu, počev tamo negde od kraja oktobra, kreće praznična pomama. Troši, troši, troši… Samo šljašti, kokakola deda mrazovi, plastično ovo i ono, slatko ovo i ono. Ulazak u svaku prodavnicu je juriš šljašta i ničega, crveno zeleno srebrno zlatnog, koje napada i ne da da se diše. Uz to, naravno, negde odozgo se slivaju slapovi zašećerene prigodne muzike. Ako baš želite da vidite kako to sve izgleda u ovom delu pustinje, ima na Internetu. Na primer, ovde.
Ako vam je muka bar upola kao meni, možda je ovo spas!
Nox Arcana, što otprilike znači Noćne misterije, muzički je ogranak gotičkih zamišljanja Josepha Varga, u čemu saučestvuje i William Piotrowski, od 2003. Detalje kako oni žele ćete naći ovde, da sad ne prepričavam. U ovo doba godine, jedno od mesta na koje možemo pobeći od praznične pomame je Ebonshire. Treću godinu zaredom, Nox Arcana izdaje praznični album sa pričama i prizorima iz ovog zimskog mesta. Muzički pejzaži se prostiru u ledenoj noći, hladno je i jasno.
Počelo je ovako, nastavilo se ovim, a ovogodišnja ponuda počinje osvežavajućom verzijom svima poznate melodije. Naravno, ni Nox Arcana nije imuna na prihod, i ponuda novog albuma u praznična vremena jeste dodatak sveopštem ludilu potrošnje. Kako ono beše – zadužujemo se da trošimo pare koje nemamo na stvari koje nam ne trebaju? Ako mene pitate, ovo TREBA. Nije ljigavo, nije prežvakano, nije zamorno. Mnogo je tamnije nego što mnogi misle da treba da bude u ovo doba godine. Ko tako misli, očigledno nije čitao Hogfather Sir Terryja Pratchetta, koji nas samo gleda odnekud, gde se govori samo velikim slovima, a još manje gledao film, ili malo pročeprkao po mitologiji vezanoj za ovo doba godine, pre kokakole i proslava navodnih rođendana.
Ideje za poklone? Opet potrošnja…
Nemam ništa efikasno protiv sezonskih ponuda kao što je, na primer, Pannetone ili Stollen, pogotovo sa marcipanom, a nađe se i ponešto slano… no, sve to jeste mešavina sećanja, običaja, potrošačke groznice i reklame, da ne upotebim čisto srpsku reč, MARKETINGA. Jes, volim da jedem kolače, što je iz nekih uglova i očigledno. Ali, ne volim da me dave u blještavom ništavilu ukrasa, da mi na kasi naplaćuju nasmejane Filipinke sa deda Mraz kapama, da sve košta triput više nego obično, o avionskim kartama ne bih.
Srećni vam svi praznici po spisku, ko god šta da slavi, ili ne. Ako baš mora praznična muzika, ima dobre, klasične, ne suviše ljigave, koju su izvodili Bing Crosby i njemu slični, a zašto ne i sjajan praznični album Annie Lennox, ili meni omiljena Fairy Tale of New York. Setite se da postoji alternativa saharinskom preterizmu u prigodnoj muzici. Za ove praznike, Nox Arcana.