Veća fotografija je ovde.
(Pažljivi čitalac će se svakako setiti da sam naslov bezočno ukrao iz romana “Hobit”, što sam učinio spontano u poslednji čas da ne bih upotrebio nategnuti radni naslov Carpe Lux. Uzgred: seća li se iko da je “Hobit” najpre odlični dečiji roman o prijateljstvu kao najboljem poticaju na hrabrost, a tek potom preskupi promašeni holivudski triptih?).
Koristio sam redak trenutak dokolice da protegnem noge varoškim trgom u kasno popodne, naravno sa fotkalicom na gotovs. U jednom času se zadesila ona retka kombinacija olovnih oblaka, koji kao da su se pojavili niotkuda, i krpe slobodnog zapadnog neba meni iza leđa, koje je zbog zimskog kalendara uhvatilo neki krajnje čudan ugao svetla. Puče slika koja nije neobična, ali se veoma retko viđa: trg na kojem kao da je neko ugasio svetlo u sumrak i svetla fasada tornja katoličke crkve načiniše atmosferu nalik onoj koju je sanjao Rembrant. U času kad sam škljocnuo, znao sam da će to biti fotografija bez boja. I zaista: original u boji je na granici škarta.