Hajde da izvedemo mali eksperiment.
Ostavite predrasude po strani. Ne razmišljajte o grupi koju je javnost Jugoslavije (pa eks-Jugooslavije) naprasno odlučila da više ne voli (bar javno), pa da opet voli (makar krišom i dok ne prođe koncert), pa opet ne voli (jer tako je moderno). Ne razmišljajte o Goranu Bregoviću, osim možda kao o jedinom odličnom biznismenu u istoriji YU rocka, a potom odličnom trgovcu koji prodaje svoju ethno-fusion produkciju širom sveta i pljunite mu pod prozor. Molim vas samo jedno: skoncentrišite se na tekst ove pesme.
Tebi je lako, jer ti imaš mene.
A šta sam za to dobio?
Na kraju ćeš me ostaviti.
Ej, to bi i blesav vidio.Poneka ljubav možda vrijedi bola.
Moja i tvoja – više ne.
Jer ti si samo trag u pijesku,
gorka suza koja nestane.Danas otvaram oči nakon svih ovih godina.
Niti ja voljeh tebe, nit’ si ti mene voljela.
Samo stara navika je ostala.
A sad vas molim da se setite tri stvari:
- da je bila 1988. godina i da većini nije bilo jasno kuda ide društvo u kojem smo živeli, jer smo bili blesavi;
- da se na omotu ploče “Ćiribiribela” nalazila slika Nojeve barke, što eventualno poneka luda može da smatra slučajnošću;
- da je Bregović nakon ploče prekinuo turneju i raspustio grupu, jer više nije postojalo jedinstveno tržište za njeno delovanje.
– * –
Napravićemo malu pauzu u nadanju da ćete najzad ukapirati. Čak, evo još jedne pesme sa albuma “Ćiribiribela” dok ne složite kockice u glavi.
– * –
Pauza je završena.
A sad bi zaista bilo krajnje vreme da primetite kako stihovi pesme “Nakon svih ovih godina” nisu posvećeni ženi, već državi koja umire.
Priznajte: previše ste bili zauzeti ispoljavanjem animoziteta prema Goranu Bregoviću, pa vam je ovo promaklo.
Ja mislim da je:
1. Bregović bio jedini muzičar u SFRJ koji je učinio nešto konkretno za njenu odbranu, ne samo ovim (na kome je i onaj nacionalni miks), već i albumom Pljuni i zapjevaj,
2. Bregović ispao pederska škrtica jer nije pozvao Rajka Kojića da zaseje solo,
3. Ova pesma moli da je neki pankeri obrade.