Veća fotografija je ovde.
Šetajući Kreutzbergom, na nekoliko mesta sam primetio neke pločice u trotoaru pokraj kuća i na sličnim mestima. Nisam isprva obraćao pažnju, misleći da je to neka komunalna andrmolja, dok nisam slučajno zastao i najzad shvatio da se na pločicama nalaze imena. Drugarica koja živi u Berlinu, naša domaćica, objasnila mi je da su to imena Jevreja koje su Nacisti odveli i koji se nikad nisu vratili u svoje domove. Danas takvih obeležja ima na mnogim mestima širom Kreutzberga, jer je to kvart koji je nekada bio najgušće naseljen jevrejskom populacijom, stoga i najviše takvih markera.
No, nije ovo osobenost Berlina – ja sam samo bio u prilici da stolperstein vidim prvi put tamo. Počelo je pre dvadesetak godina kao projekat umetnika Guntera Demniga, koji je prvu kocku od bronze, dimenzija prosečnog komada kaldrme (96×96×100 mm) postavio u Kelnu. Do danas, postavljeno je oko 56.000 “kamenova spoticanja” u oko 1200 gradova širom Evrope.
U Srbiji ih, koliko vidim na mapi na Vikipediji, još uvek nema.