Paz’ da se ne bismo pravdali. Sve je to tema akademske prirode. Ili ima ili nema. Sad nema i budite zadovoljni činjenicom da je to naglas potvrđeno, pa ne morate da lupate glavu o ragastov od vrata u neverici.
Month: September 2016
Ubangi Stomp
Početkom osamdesetih, ponajviše zahvaljujući novootkrivenim tehnološkim igračkama, muzika je počela sve više da zvuči uniformno. Nove generacije polifonih sintisajzera , električni bubnjevi i sva skalamerija od efekata učinile su da se producenti i muzičari sve više igraju u studiju, a sve manje bave samim pesmama. Danas, kada preslušavam snimke vezane za taj period, sve što je tada snimljeno zvuči mi nekako konfekcijski i “isprano”.
U to vreme nisam ni slutio da će se pomalo sumanuta ideja da se svira staromodni rockabilly neočekivano pretvoriti u senzaciju.
LED kuhinja
Skakavac
Valex i ja smo najveći “crnci” među autorima na blogu i odavno imamo ideju da napišemo po koji tekst na temu kako se “crna” muzika uopšte primila na domaćem terenu. Danas ima puno naših grupa koje sasvim dobro sviraju soul/funk mešavinu koja, očigledno, ima podršku publike po klubovima. No, pre nego što pređemo na njih, bilo bi dobro da se vratimo u prošlost i da vidimo kako je sve to počelo na ovim prostorima.
Malo smo istraživali, razmenjivali linkove i naišli na neočekivane snimke.
Dan i noć na maloj planeti
Aura
Oni koji nas redovno prate primetili su da često pišem o muzičarima nesumnjivog talenta koji su, iz raznih razloga, neslavno prošli. Najčešće su promašivali mesto i vreme svog delovanja, a problemi sa diskografskim kućama i ljudima iz muzičkog biznisa su bili ono “ali, koje mladi udaju kvari”.
Terry Reid, a na pamet mi padaju još par njih, zeznuo je samog sebe. I to dvaput.
Једна од пре: поново ради Кантина
Да ли је истовременост, ил’ ко зна шта ли је, тек десило се да су се овде скупиле три ствари – она кафанска серија од лане, и то са два истакнута члана скупљена на једном месту.
Прво, локација је већ била посећена, пре једанаест година. А сад је дошло време да се посети поново, јер је госпоја Злата, која је некад радила у Банатској, од пре пар година кренула соло, са врло једноставним рецептом: добра банатска кујна, са нагласком на чорбе и кобасице, и увек неко занимљиво пиво. И то смо оверили једним недељским ручком у част рођендана једног од унучића.
Фонтана поново ради, али кажу да су старе цеви попуцале, да су морали да лупају бетон и наново ураде зидић. Са прскалицама су мало оманули, не добацују. Статуа треба да се купа (имам и фотку изблиза где се види да она ту клечи на једном повеликом сому), поправиће кад стигну.