Još od malih nogu činilo se da je Davidu Minisianu predodređena muzička karijera. Sa pet godina je počeo da uči da svira klavir, a sa 15 mu je predloženo da postane profesionalac. To je podrazumevalo svakodnevno višečasovno vežbanje repertoara u trenutku kada su dečake njegovih godina više zanimali bezbol, gluvarenje sa drugarima, devojčice… A moralo se ići i u školu.
Uz sve to, Minisian je otkrio novu strast – snimanje filmova.
Diplomirao je filmsku i TV režiju i počeo je kao slobodnjak da radi za mnoge produkcijske kompanije u Los Angelesu i okolini. Bio je saradnik kakav se samo poželeti može – režiser, producent, pisac scenarija i, povremeno, kompozitor filmske muzike.
Uz posao je naučio štoseve. Neprestano pokušavajući da proda i svoju muziku, razradio je sistem. Kraće pesme je nudio kao demo snimke potencijalnim izdavačima, a one duže, koje je više voleo, čuvao je za bolju priliku.
Početkom osamdesetih, koristeći slobodne termine u studijima drugih izvođača, snimio je Tales of Heroes and Lovers, album simfo rocka za čije objavljivanje niko nije bio zainteresovan. Nekako je uspeo da snimi šaljivi video koji bi promovisao jednu pesmu. Nije privukao pažnju publike, ali jeste muzičara – snimio je poslednji promotivni video za Three Dog Night pre no što su se rasturili.
Sredinom devedesetih, Minisian je pozvan da producira i režira koncertni snimak nastupa grupe Camel, kao i dokumentarac o njihovom radu. Sa zadovoljstvom je prihvatio ponudu, jer su oni bili jedna od njegovih omiljenih grupa. Tako se razvilo prijateljstvo između njega i Andyja Latimera, što će rezultirati produkcijom još osam DVD izdanja koji se bave karijerom Camela.
Latimer je Minisana okuražio da napokon snimi svoju muziku kako treba. Random Act of Beauty (2010) spada u one albume koji očaravaju na prvo slušanje. Otvara ga “Masquarade“, pesma koja svojim uvodom podseća na kamernu muziku sve dok Latimer ne uleti sa solom na gitari… Naglašena melodičnost i bogata orkestracija dominiraju do kraja, pa je sama ova pesma koja govori o tome “šta sam mogao da joj kažem pre no što mi je okrenula leđa” etalon za ono što nas čeka kasnije.
Jedina mala zamerka albumu je previše melanholije za moj ukus, koja povremeno preti da preraste u dosadu.
Ne može sve uvek da bude savršeno.