Solsbury Hill se nalazi u blizini Batha, u okrugu Somerset u jugozapadnoj Engleskoj i nekada je bio omiljeno mesto Petera Gabriela za šetnju i džogiranje. Prema legendi, na brdu je podignut hram u čast Apolona, boga koji je u grčkoj mitologiji, između svega ostalog, bio zadužen za muziku, umetnost, poeziju…
Možemo samo da naslućujemo šta se za vreme tih šetnji Gabrielu muvalo po glavi.
Iako su prvu polovinu sedamdesetih Genesis završili trijumfalno serijom antologijskih albuma kojima je teško naći bilo kakvu manu i posećenim koncertima koji su više ličili na predstave u teatru nego na klasične svirke, diskografska kuća je bila nezadovoljna prodajom. To je naročito važilo za američki ogranak (a to je najveće svetsko muzičko tržište), koji je insistirao na pristupačnijem materijalu i kraćim pesmama.
Kakva su oni grupa kada nemaju hit singlove?
Ako se dobro sećam prikaza njihovih koncerata iz tog vremena, novinari su se više zabavljali brojanjem kostima u koje će se Gabrijel presvući tokom večeri nego šta i kako Genesis sviraju. To je, nesumnjivo, izazivalo tenziju unutar svirački nastrojene grupe, plus problematična trudnoća Gabrielove supruge s kojom je očekivao prvo dete…
Odluku da napusti grupu Gabriel je doneo u toku snimanja konceptualnog albuma The Lamb Lies Down on Broadway (1974) – umesto singlova, muzički mešetari su dobili dvostruki LP – a sa vernom publikom se oprostio posle uspešne promotivne turneje.
Genesis su se neočekivano dobro snašli bez njega, klizeći iz albuma u album ka popičnom materijalu, a Gabriel je snimio svoj prvi album koji je predstavljao pravo iznenađenje i radikalan otklon u odnosu na ono što je prethodno radio. “Solsbury Hill” je prvi singl skinut sa tog albuma i dobro govori kako se Gabriel u tom trenutku osećao.
Climbing up on Solsbury Hill
I could see the city light
Wind was blowing, time stood still
Eagle flew out of the night
He was something to observe
Came in close, I heard a voice
Standing, stretching every nerve
I had to listen had no choice
I did not believe the information
I just had to trust imaginationMy heart going boom, boom, boom
Son, he said, grab your things I’ve come to take you homeTo keep in silence I resigned
My friends would think I was a nut
Turning water into wine
Open doors would soon be shut
So I went from day to day
Though my life was in a rut
Till I thought of what I’d say
And which connection I should cut
I was feeling part of the scenery
I walked right out of the machineryMy heart going boom, boom, boom
Son, he said, grab your things I’ve come to take you homeWhen illusion spin her net
I’m never where I want to be
And liberty she pirouette
When I think that I am free
Watched by empty silhouettes
Close their eyes but still can see
No one taught them etiquette
So I will show another me
Today I don’t need a replacement
I’ll tell them what the smile on my face meantMy heart going boom, boom, boom
Hey, I said, you can keep my things they’ve come to take me homeCome back home
Za razliku od svojih ranijih radova i tekstova koje je bilo teško protumačiti, ovoga puta je sve jednostavno, direktno i jasno na prvo slušanje. U pitanju je njegova spremnost da napusti sve što je postigao radi neizvesne budućnosti.
Iz današnje perspektive gledano, odluka mu je bila ispravna, jer je u međuvremenu uradio puno velikih stvari.
Autorska sloboda i radost stvaranja koje ga ne napuštaju sve ove godine bile su vredne rizika.