Niko te ne poznaje kad si s#eban

Pre i posle je u redu.

Proveo sam danas 45 sekundi napolju i utvrdio da je odstojanje od Zemlje do Sunca prepolovljeno. Ono malo mozga što mi je preteklo sad je skuvano i više nisam sposoban za ozbiljne akcije. Stoga mi se ne mili da proveravam niz listu od preko 1800 numera koje smo slušali u ovoj rubrici, pa ću računati da je i vama žega pomutila pamet i podmetnuti vam tvrdnju da je ovo najstariji snimak u toj kolekciji.

Najstariji, a o čemu – o samoći sjebanih ljudi. Onih koji su imali velike pare, pa kad su ih sćerdali po metodi easy-come-easy-go, utvrdili da sva ona bratija nije volela njih, već njihove pare.

Nastavite sa čitanjem… “Niko te ne poznaje kad si s#eban”

Predugo sam te voleo

Uprkos svom kratkom životnom putu, Otis Redding je bio i ostao jedan od najvećih pevača i autora soul muzike. Njegovi veliki uspesi tokom šezdesetih nisu bili ni malo slučajni, jer njegove pesme i danas žive. Postale su klasici mada većina slušalaca i ne zna da ih je on napisao. Da pomenem samo najpoznatije — “These Arms of Mine“, (Sittin’ On) The Dock of the Bay“, “Try a Little Tenderness“, “Respect“…

Mnogim značajnim muzičarima bio i ostao trajna inpiracija, bez obzira na boju kože.

Nastavite sa čitanjem… “Predugo sam te voleo”

Spasavaj se dok možeš

California Sound je izraz koji se često koristi da bi se opisala popularna muzika tokom šezdesetih koja je bila ukorenjena u mitu o veseleom i bezbižnom životu američke mladeži – znate ono, surfovanje po talasima, žurke na plaži, polugole cice sa kojima se zabavljate, vožnja bez cilja u kabrioletima… Brian Wilson i The Beach Boys su napravili čitavu muzičku filozofiju od toga, snimili neverovatne pesme i albume početkom šezdesetih, a na njih se nastavila čitava plejada muzičara koja će, nešto kasnije, krenuti u mnogim pravcima.

Grupa Longbranch Pennywhistle je 1969. godine ponudila muzičkom svetu nešto novo, ulazak prezrenih country elemenata u rock & roll okruženje.

Nastavite sa čitanjem… “Spasavaj se dok možeš”

Rebecca

Pita me Devlin, onomad, šta znam o australijskim gitaristima. Počešem se po glavi, motam po bazi znanja i utvrdim da ni jednog imena ne mogu da se setim. Nije lepo lagati prijatelja, odgovorim mu da ne znam ni jednoga, a on meni da će da mi pošalje album koji daje dobar uvid u ovu kategoriju muzičara.

Za nekoliko dana stigao mi je Australian Guitar Album

Nastavite sa čitanjem… “Rebecca”

Najtužniji bluz

Mada su u suštini glupe, često se vode polemike oko toga ko je najbolji gitarista svih vremena. U takvim trenucima mudro ćutim – svako vreme ima svoje heroje, a o muzičkim ukusima ne vredi raspravljati. Ako je sve počelo sa onim čuvenim grafitom “Clapton is God“, koplja se dalje lome oko mesta Jimija Hendrixa, Jeffa Becka, Jimmyja Pagea, Duanea Allmana… I nemam nikakve dileme – svi oni su gitaroški bogovi koji su jako važni za razvoj muzike, svaki na svoj način.

Jedan od onih koji se obavezno pominju u pričama o najvećima je i Alvin Lee.

Nastavite sa čitanjem… “Najtužniji bluz”

Južnjak

Moja prijateljica Carol sa fejZbuka dan je otpočela serijom klipova Neila Younga. Uglavnom, bile su to pesme sa njegovog drugog solo albuma koji smatram remek delom, a malo je potkačila i onaj koji je usledio posle njega. After The Gold Rush (1970) je ploča za koju slobodno mogu reći da mi je promenila život. A naročito ova pesma…

Zbog toga se svega oko toga dobro sećam.

Nastavite sa čitanjem… “Južnjak”

Jedina stvar za koju je vredno boriti se

Posle par meseci razvlačenja, napokon sam završio sa čitanjem knjige A Life in Pursuit, koja je biografija T-Bone Burnetta. Ovaj neobični čovek i muzičar promenio je mnoge stvari svojim delovanjem, a jedno od zanimljivijih poglavlja posvećeno je njegovom radu na soundtrackovima za filmove (Walk the Line, The Big Lebowski, O Brother, Where Art Thou?, Inside Llewyn Davis), kao i već danas kultnoj seriji True Detective.

Ima li koga da nešto od pomenutog nije gledao? Sarcastic smile

Nastavite sa čitanjem… “Jedina stvar za koju je vredno boriti se”