Jedan od najboljih izdavačkih poteza koje je nekadašnji Jugoton povukao bio je izdavanje debitantskog albuma Elvisa Costella. Iako su novine Costellu pravile imidž novotalasnog momka, My Aim Is True (1977) je album koja je posveta engleskoj pub rock sceni i momentalno asocira na snimke Davea Edmundsa, Nick Lowea ili Brinsley Schwarz. Od početka do kraja to je prava rokerska vožnja koja pomenutima nije previše bliska po zvuku već po, u to vreme pomalo zaboravljenom duhu zapisanom u savršenim pesmama, i ciničnim Costellovim stihovima prepunih humora.
U tom trenutku nikome na pamet nije padalo šta će Costello vremenom postati.
Za mene, on je bio otkrovenje, jer ni jednoj od pesama nisam mogao da pronađem nikakvu manu. Potom je usledila serija fantastičnih albuma koje sam na slepo kupovao u Engleskoj – nisam bio siguran da će ih Jugoton izdati, a svrbele su me uši. Kako je koji pristizao, samo je potvrđivao da se radi o jednom od najvećih autora svih vremena koji je pravio antologijske pesme bez obzira na to kom žanru su pripadale – bilo da govori o politici ili nečemu drugom, Costello je bez ikakvih problema uspevao da drži pažnju slušaoca.
Sredinom osamdesetih počeli su da se šire ozbiljni tračevi da će ponovo da se okupe The Beatles. Kako se na pokojnog Lennona, iz poznatih razloga, nije moglo računati, počela je licitacija oko toga ko bi mogao da ga zameni. Costello je bio logičan izbor – što zbog njegove opsesije najpoznatijim bubama, to i zbog rezulata koje je u međuvremenu postigao. Naravno, sve se odvijalo daleko od očiju javnosti, a svi su očekivali radosne vesti…
The Beatles se iz ko zna kojih razloga nikada nisu vratili, a neke pesme koje su napisali McCartney i Costello našle su se na njihovim solo albumima. U vreme čitave euforije oko toga Costello je izdao čak dva svoja albuma koja su dijametralno različita. King of America (1986) je bio duboko ličan, uz pomoć T-Bone Burnetta kao koproducenta zvučno smešten u kombinaciju folka i countryja, dok je Blood And Chocolate (1986) prštao od energije ponovo okupljenih The Attractions (produkcija Nick Lowe). Rock & roll koji udara direktno u glavu.
“I Want You” je, ako se tako može reći, mirnija pesma sa potonjeg albuma. Kao i još nekoliko sa ovog albuma, duga je za Costellove standarde i udara pravo u stomak. Varanje partnera smo, mahom, svi iskusili, ali retko ko je uspeo te emocije da pretoči u ovako silnu pesmu koja mrvi sve pred sobom kao zahuktala lokomotiva koja ne misli da se zaustavi.
Oh my baby baby, I love you more than I can tell
I don’t think I can live without you
And I know that I never will
Oh my baby baby, I want you so it scares me to death
I can’t say anymore than “I love you”
Everything else is a waste of breathI want you
You’ve had your fun, you don’t get well no more
I want you
Your fingernails go dragging down the wall
Be careful darling, you might fallI want you
I woke up and one of us was crying
I want you
You said “Young man I do believe you’re dying”
I want you
If you need a second opinion as you seem to do these days
I want you
You can look in my eyes and you can count the waysI want you
Did you mean to tell me but seem to forget
I want you
Since when were you so generous and inarticulate
I want you
It’s the stupid details that my heart is breaking for
It’s the way your shoulders shake and what they’re shaking for
I want you
It’s knowing that he knows you now after only guessing
It’s the thought of him undressing you or you undressingI want you
He tossed some tatty compliment your way
I want you
And you were fool enough to love it when he said
“I want you”I want you
The truth can’t hurt you, it’s just like the dark
It scares you witless
But in time you see things clear and stark
I want you
Go on and hurt me then we’ll let it drop
I want you
I’m afraid I won’t know where to stop
I want you
I’m not ashamed to say I cried for you
I want you
I want to know the things you did that we do too
I want you
I want to hear he pleases you more than I do
I want you
I might as well be useless for all it means to you
I want you
Did you call his name out as he held you down
I want you
Oh no my darling, not with that clown
I want youI want you
You’ve had your fun, you don’t get well no more
I want you
No one who wants you could want you more
I want you
I want youI want you
Every night when I go off to bed and when I wake up
I want you
I’m going to say it again ’til I instill it
I know I’m going to feel this way until you kill it
I want you
I want you
I want you
Posle idealističkog početka, Costello je uspeo da nas uvuče u priču u kojoj se istovremeno prepliću različite emocije: ljubomora, strah, bespomoćnost, mržnja, tuga i gnev koje uz režeće gitare ne ostavljaju ni malo mesta za sumnju kako se sve završilo…
Depresijom junaka ili samog autora, a to je priča koju smo već mnogo puta zajedno slušali ili gledali.
(Zahvaljujem se “devojčici sa severa Bačke” za ideju i inspiraciju.)