Šta god mislili o opusu grupe Foreigner, ne možemo da im prebacimo da nisu odlično radili svoj posao. Brojke su neumoljive – prodali su više od 80 miliona albuma. Ne slučajno jer su, pre svega, imali odličan repertoar. Ako pogledamo kako su se stvari razvijale tokom karijere, lako ćemo da primetimo da, iako su bili okrenuti AOR tržištu, iz albuma u album su se trudili da naprave makar minorne pomake i da nikada ne budu isti. Za svoj četvrti album su, za mene neočekivano, angažovali Thomasa Dolbyja i Larryja Fasta, čudotvorce na sintisajzerima, kako bi postigli moderniji zvuk.
A to se nikako nije svidelo njihovom pevaču.
U okolnostima kada među glavnim autorima pesama počnu da vrcaju varnice (Mick Jones/Lou Gramm), potrebno je “spustiti loptu”, pa se Gramm, inače zastupnik ideje o bazičnijem pristupu zvuku, upustio u snimanje sopstvenog albuma kako bi se izduvao…
Rezultat je Ready or Not (1987), album koji ne odstupa mnogo od onoga što je radio i u matičnoj grupi. Gramm je igrao na sigurno – pripremio je dobre pesme, a desna ruka mu je bio fantastični Nils Lofgren. Cela caka je bila u tome da smo umesto Jonesovih promišljenih gitarskih aranžmana koji su uvek bili u fukciji pesme i zvuka grupe, dobili malo dodatne “vatre”.
“Midnight Blue” je bio prvi objavljeni singl koji je odlično prošao – plasirao se u prvih 5 na Billboardovoj top listi. Postoje glasine da je ovu pesmu izvodila i grupa R.E.M. na svojoj turneji iste godine. Priča je poprilično jednostavna: Gramm peva o tome kako život možemo da proživimo na dva moguća načina. Ili da bude cherry red, što bi značilo da kroz njega idemo pod punim gasom i dišući punim plućima, ili da bude midnight blue, pa da potonemo u mrak i depresiju.
Nema sumnje da je Gramm ona mračnija strana, jer devojčetu poručuje da će, iako je krenuo nekim svojim putem, da se vrati po nju. Kada bude u cherry red rapoloženju…
Ako ikada bude.