Kontraverzne pesme su, ponekad, teško nalazile put do publike. Medijska industrija je oduvek brižljivo pazila šta će da joj se servira. No, po pravilu, čudim putevima su izlazile u javnost i nastavljale da žive, uprkos naizgled nepremostivim preprekama koje su im se postavljale sa svih strana. “Society’s Child” je jedna od onih velikih, netipičnih pesama koje će nas zauvek zvati u šezdesete.
I njenoj autorki, Janis Ian, doneti mnogo dobrog i lošeg.
Ianova je imala samo 14 godina kada je napisala ovu pesmu. Potpuno neverovani stihovi za taj uzrast govorili su o rasnoj segregaciji na neuobičajen način, iz vizure bele devojčice kojoj okolina brani da se meša sa obojenima.
Come to my door, baby,
Face is clean and shining black as night.
My mother went to answer you know
That you looked so fine.
Now I could understand your tears and your shame,
She called you “boy” instead of your name.
When she wouldn’t let you inside,
When she turned and said,
“But honey, he’s not our kind.”She says, I can’t see you any more, baby,
Can’t see you anymore.Walk me down to school, baby,
Everybody’s acting deaf and blind.
Until they turn and say, “Why don’t you stick to your own kind?”
My teachers all laugh, their smirking stares,
Cutting deep down in our affairs.
Preachers of equality,
Think they believe it, then why won’t they just let us be?They say I can’t see you anymore baby,
Can’t see you anymore.One of these days I’m gonna stop my listening
Gonna raise my head up high.
One of these days I’m gonna raise up my glistening wings and fly.
But that day will have to wait for a while.
Baby I’m only society’s child.
When we’re older things may change,
But for now this is the way they must remain.
I say I can’t see you anymore baby,
Can’t see you anymore.
No, I don’t want to see you anymore, baby.
Kako je veoma rano počela da nastupa po Greenwich Villageu, zapala je za oko ljudima koji su pronalazili talente po barovima i kafeterijama, pa se za nju zainteresovao moćni Atlantic. Pesma je snimljena, ali su odbili da je izdaju. Narednu godinu su Ianova i njen producent proveli obijajući pragove diskografskih kuća u pokušaju da je objave. Imali su sreću sa dvadeset i nekom po redu – Verve Records im je omogućio snimanje abuma.
Iako Janis Ian (1967) sadrži neočekivanu dubinu stihova i muzičku lepotu bogato orkestriranog folk-popa, naprosto je ignorisan od strane radio stanica koje su se uplašile moguće negativne reakcije slušalaca i oglašivača. No, stvari su se pokrenule onog trenutka kada je iza nje stao proslavljeni Leonard Bernstein i omogućio da pesma bude izvedena na televiziji. Ne zaboravimo, već je počela hipi revolucija i stege su postepeno padale. A nagrada za Janis je bila da bude predjelo na koncertima Donovana.
Kurioziteta radi, “Society’s Child” sam prvi put čuo u izvođenju grupe Spooky Tooth i čini mi se da je ova verzija ubedljivija od originalne:
Uprkos velikoj, kvalitetnoj diskografiji i dobrim tiražima, Ianova je tokom cele svoje karijere nekako bila daleko od očiju javnosti. Da li je razlog za to ova pesma ili činjenica da se rano deklarisala kao lezbejka, što je neoprostiv greh u očima američkih puritanaca, ne bih vam znao reći. Za nju se vezuje mnogo priča koje je teško proveriti (maltretiranje u detinjstvu, manipulacije od strane psihijatara i partnerki, prevare menadžera…). No, to ne treba da vam bude prepreka da se upoznate sa njenim bogatim opusom – ubrzo ćete je, baš kao i ja, obožavati.