Prošlo je deset godina (ponovo…)

Then as it was, then again it will be
And though the course may change sometimes
Rivers always reach the sea

I najveći frajeri među rokerima ponekad pomalo pate.

Posle dve godine pauze, Led Zeppelin su se 1975. godine vratili željnoj publici svojim najambicioznijim radom – dvostrukim albumom Physical Graffiti. U trenutku kada je objavljen, bio sam pomalo razočaran njegovim sadržajem, ne shvatajući da je raznovrsnost stilova koji su na njemu zastupljeni njihova svesna odluka. Verovatno pod uticajem Roberta Planta, koji je svojim kasnijim delovanjem pokazao da je od svih članova grupe najotvorenijeg uma, najveći muzički erudita i najskloniji eksperimentisanju.

Normalno, kao favoriti na prvu loptu nametnule su mi se pesme “Kashmir”, “Houses of the Holy”, “In The Light”, da bih nešto kasnije otkrio svu lepotu “Down by the Seaside“, “Sick Again” i ove današnje “Ten Years Gone”.

Inicijalno, pesma je bila instrumenal, sve dok Page nije dodao zanimljiv teskt.

Then as it was, then again it will be
And though the course may change sometimes
Rivers always reach the sea
Blind stars of fortune, each have several rays
On the wings of maybe, down in birds of prey
Kind of makes me feel sometimes, didn’t have to grow
But as the eagle leaves the nest, it’s got so far to go

Changes fill my time, baby, that’s alright with me
In the midst I think of you, and how it used to be

Did you ever really need somebody
And really need ’em bad
Did you ever really want somebody
The best love you ever had
Do you ever remember me, baby
Did it feel so good
‘Cause it was just the first time
And you knew you would

Through the eyes an’ I sparkle
Senses growing keen
Taste your love along the way
See your feathers preen
Kind of makes makes me feel sometimes
Didn’t have to grow
We are eagles of one nest
The nest is in our soul

Vixen in my dreams, with great surprise to me
Never thought I’d see your face
The way it used to be
Oh darlin’, oh darlin’

I’m never gonna leave you
I never gonna leave
Holdin’ on, ten years gone
Ten years gone, holdin’ on, ten years gone
Ten years gone, holdin’ on

Očigledno, ovo je ljubavna pesma. Naizgled, o izgubljenoj partnerki. Mada mi se više čini da je o žrtvi naratora koji je morao da napusti nekoga koga je zaista voleo radi višeg cilja koji mu je srce nametalo. Ukratko, putevi su im se razišli i nisu imali drugog izbora.

Plant je potvrdio da je inspiracija za ovu pesmu došla iz stvarnog života.

Bilo je to pre Zeppelina. Imao sam devojku koju sam zaista voleo, a ona mi je postavila uslov. “Ili ja ili muzika”. Ne mogu reći da sam imao mnogo fanova u to vreme, ali sam joj rekao. “Ne mogu da prestanem, moram da nastavim”. Pretpostavljam da je sada zadovoljna mašinom za pranje veša I svojim automobilom, a meni samo ostaje da se nasmejem na to.

Kao pravi džentlmen, Plant nikada nije otkrio identitet dotične dame. A baš bih voleo da čujem njen komentar.