Prezauzeti trčanjem u začaranom krugu zarade i potrošnje, pogubili smo okvire smisla. Ponekad nam je potrebno podsećanje koliko malo znamo o svetu na kojem živimo. Jer, budemo li se imalo zamislili, shvatićemo da je otkrivanje sveta dragocena stvar. Jer, ako ništa drugo, na tom putu saznanja o svetu, možda ćemo usput saznati i ponešto o sebi.
Konačno, bez egocentrišnih predrasuda bismo možda razumeli i to da se smisao života ne lovi u besomučnoj potrazi. Smisao života se stvara.
Beše malo prilika kad sam se očešao o muziku zapadne Afrike. Srećom, i to malo beše iz prve ruke, zahvaljujući bliskom prijatelju koji je tamo proveo skoro sedam godina radeći za UN. Kad god bi svratio kući na kratko, što se dešavalo jednom do dvaput godišnje, donosio je nešto od muzike iz Malija, Senegala, Gvineje… Skretao mi je pažnju da je ona nekolicina koja je dospela do Pariza (iz bivših frankofonskih kolonija) ili do Londona (iz nekadašnjih kolonija Britanske imperije) tak probrana manjina koja je, uglavnom, prihvatila da igra po evropskim pravilima, često zbog toga gubeći na identitetu i originalnoj zavodljivosti. Sudeći po muzici koju je donosio u nameri da ilustruje tu tvrdnju, moj prijatelj je bio u pravu: trnci koje bi čovek osetio slušajući te muzički sirove albume, mada često slabo producirane, bili su jači nego inače…
Na svoju sramotu, moje poznavanje te teme je ostalo kukavno i nedovoljno da bih se čestito uputio u dalje istraživanje. I zato, kada u retkim prilikama naiđem na nešto baš vredno pažnje iz te nepregledne i fantastične muzičke baštine, trudim se da zastanem i napravim mentalnu belešku. Ili, kao u ovom slučaju, kada je moj drug Toda sinoć na fejZbuku okačio ovu numeru, pomislih da ne bi ništa falilo da ta beleška bude i malo više nego samo mentalna…
Dakle, do sinoć nisam znao ko je Fatoumata Diawara. Mada rođena u Obali Slonovače, odrasla je u Maliju, odakle su njeni roditelji. Koliko sam razumeo, ona je svoju pevačku karijeru razvila spontano iz glumačke prakse tokom života u Francuskoj, nakon što je po učešću u nekim lokalnim mjuziklima bila zapažena i kao kantautorka i preporučena krugovima muzičke produkcije. Prvi album objavljuje 2011. godine za Nonesuch i od onda je njena uzlazna karijera ispunjena dobro iskorišćenim prilikama da promoviše svoju autorsku muziku. Beše na tom putu i malo sreće, jer je 2012. dospela na scenu sa Paulom McCartneyem i tom prilikom zaradila dobar publicitet, pa je već 2013. dospela na letnji festival Glastonbury, gde je podigla publiku na noge svojim vatrenim nastupom. Tom prilikom je načinila i prvi proboj na tržište engleskog govornog područja.
Prelepa Fatoumata održava paralelnu karijeru kao uspešna glumica i pevačica. Inače, imala je zapaženu ulogu u filmu Timbuktu (2014), koji je bio nominovan za Oskara za film sa stranog govornog područja. A kada nije na snimanju filmova, nalazi se negde na turneji po svetu, gde promoviše muziku koja je sačuvala vezu sa korenima. Ova fantastična numera je objavljena kao singl na striming servisima prošle nedelje. Ova muzika ne samo da je prijemčiva kao veoma melodična i ritmična, nego je ovde reč i o ukazivanju na veliki problem koji je sramota čitave civilizacije. Uočite natpis na početku video-spota.