Onomad, još dok sam pisao tekst o tome kako Mojo Nixon prosipa žuč po Donu Henleyju, dobio sam ideju za današnji. Punkeri i alternativci su inače skloni da pljuckaju po kolegama koji plivaju u mainstream vodama, što im niko ne osporava, ali su se Eaglesi, a naročito Henley, neopravdano našli kao njihova meta.
Razlog, verovatno, leži u njihovoj/njegovoj globalnoj prepoznatljivosti.
Nema potrebe da razglabam o dobro poznatoj karijeri Eaglesa, raskalašnim žurkama na kojima su bile najbolje ribe, džakovima para i kokaina koje su potrošili i cisternama najfinijeg alkohola koji su popili – njihove pesme se i danas rado slušaju i tako će i ostati.
Ono što se često prenebregava zbog opijajućih melodija i besprekorne svirke je njihova sklonost ka socijalnom angažovanju i kritici popularne kulture, u čemu je Don Henley najviše prednjačio. Jeste li nekada razmišljali o čemu govore pesme “Those Shoes”, “King of Hollywood” i “Life in the Fast Lane”?
Kada su završili sa ludovanjem i razbijanjem čitavih spratova hotela u kojima su odsedali momci su se primirili i upustili u, mahom, uspešne solističke vode. Vratili su se na scenu 1994. godine albumom Hell Freezes Over i neverovatnom turnejom koja ima je donela ogroman novac (od cena ulaznica se dobijala glavobolja). Album je uglavnom snimljen uživo, a ima i nekoliko novih pesama. Jedna od njih je “Get Over It“, poletna rockerska vožnja koja ga otvara.
I turn on the tube and what do I see
A whole lotta people cryin’ “Don’t blame me”
They point their crooked little fingers at everybody else
Spend all their time feelin’ sorry for themselves
Victim of this, victim of that
Your momma’s too thin; your daddy’s too fatGet over it
Get over it
All this whinin’ and cryin’ and pitchin’ a fit
Get over it, get over itYou say you haven’t been the same since you had your little crash
But you might feel better if they gave you some cash
The more I think about it, Old Billy was right
Let’s kill all the lawyers, kill ’em tonight
You don’t want to work; you want to live like a king
But the big, bad world doesn’t owe you a thingGet over it
Get over it
If you don’t want to play, then you might as well split
Get over it, get over itIt’s like going to confession every time I hear you speak
You’re makin’ the most of your losin’ streak
Some call it sick, but I call it weakYou drag it around like a ball and chain
You wallow in the guilt; you wallow in the pain
You wave it like a flag, you wear it like a crown
Got your mind in the gutter, bringin’ everybody down
Complain about the present and blame it on the past
I’d like to find your inner child and kick its little assGet over it
Get over it
All this bitchin’ and moanin’ and pitchin’ a fit
Get over it, get over itGet over it
Get over it
It’s gotta stop sometime, so why don’t you quit
Get over it, get over it
U vreme rasta popularnosti talk show emisija u Americi, stvorila se pozamašna ekipa ljudi koji su se selili iz jedne u drugu, uglavnom kukumavčeći nad svojom zlom (političkom) sudbinom ne bi li privukli bilo kakvu pažnju. Poređenje sa današnjim domaćim rijalitijima je sasvim na mestu, a akteri takvih emisija najčešće završavaju na stranicama tabloidne štampe, kriveći druge za ekscese koje su napravili i beskonačno se tužakajući za najmanju glupost.
Valjda će doći dan kada će se osvestiti i preuzeti odgovornost za sopstvene poteze, verujem da je Henley pomislio pišući stihove za “Get Over It“. Koliko ja odavde mogu da vidim, stvarnost ga svakodnevno demantuje.