Midwest Farm Disaster (1972) je jedan od onih albuma do kojih se veoma teško dolazi. Na portalima koji se bave folk muzikom ljudi su o njemu pričali u superlativima, ali nikako nisam mogao da ga se dokopam. Dobro, nema veze, nije ni prvi ni poslednji put, mislio sam, a po glavi mi se neprestano vrzmao njegov omot.
Kostur, velika svinja na kojoj sedi Bob Martin – to nije nešto što se često viđa.
Strpljenje mi se, kao i obično, isplatilo, pa me je, početkom godine, Mario obradovao japanskim reizdanjem ovog albuma. Bacio sam se na slušanje.
Našao sam potpuno zatečenim jer Bob Martin je, nesumnjivo, vrlo talentovan songwriter. Njegov glas na trenutke me je podsetio na Kevina Coynea po ekspresivnosti, a svirka je od početka do kraja prvoligaška, mada su mi imena muzičara potpuno nepoznata. Očigledno je da su u pitanju iskusni studijski muzičari, jer sve je podređeno naraciji i atmosferi pesama, funkcionalno i bez egzibicija.
Najbolji deo su tekstovi koji su, rekao bih, bolji od mnogo poznatijih tadašnjih autora. Sa svakom novom pesmom, Martin polako uvodi slušaoca u njegov svet iz provincije koji je žestoko socijalno ugrožen. Shodno tome, kroz njih defiluju lokalni pijanci i slični živopisni likovi, sitni lopovi, radnici koji jedva preživljavaju od bezveznih poslova i gradići američkog Srednjeg zapada koji neumitno propadaju.
Lorney Taylor died last week
She couldn’t take no more
of welfare line and real hard times
living so long so poor
The bank took back the farm one day
Lorney Taylor died of grief
Just one more farm in many
That’s been taken by a thiefAll across the midwest
Can’t you see what’s going on
The farms are all abandoned
And the farmers mostly gone
The few remaining families
might stay for a year or so with their
backyard gone to prairie grass
and their fields where nothing growsIt’s a sad and long, long story
Wish I had the tiem to tell
how the taxes took the money
and the farm just went to hell
Sheep have all gone wool blind
Dog has got the mange
Plow horse got the hoof-and-mouth
He’ll never be the sameDust blow down the empty plain
You can hear it whining
through the barn door swing wide
with the change of wind
But there’s nothing left on this old farm
Dead cat looking from the windowsill
Clock don’t move on the wall
It keep no time till the farm come back
If it ever come back at allTrain load up on the company farm
Grain car ready to fill
They’re moving all night
Cause the price is right
After going through the company mill
The downtown have just one light on
Where the two main roads meet
It’s old wheat seeds
and yellow weeds growing
through the middle of the street
Iako je često delio pozornicu sa nekim od velikih songwriterskih imena (Richie Havens, John Sebastian, John Prine…), Martin se nikada nije izdigao iznad lokalne scene. Posle par godina stalnih nastupa, umoran od promotera koji mnogo obećavaju i vlasnika klubova koji u svakoj prilici zakidaju na honorarima, digao je ruke od muzičkog biznisa, kupio farmu i preselio se u planine, daleko od civilizacije.
Iz oskudnih informacija koje se mogu pronaći na netu vidim da je snimio još tri albuma sa dugim vremenskim pauzama između njih, poslednji 2000. godine. Normalno, za male izdavače, tako da sumnjam da ću ih ikada čuti.
Mada, nikada se ne zna. Možda jednoga dana nastavim priču o Bobu Martinu.